OSVRT JURICE GAŠPARA Krivci za požare su ispred svake kamere, svakog turista i vatrogasca, prepoznajete li ih?
Nakon svakog katastrofalnog požara, pa tako i ovog najsvježijeg u Grebaštici, krenu teorije zavjera i traže se krivci, a zapravo smo ih mogli vidjeti ispred gotovo svake televizijske kamere, svakog vatrogasca i turista...
"Šta bi ja njemu učinija da ga uvatin", kaže Mate koji je jedva spasio kuću sa 17 apartmana. "Uništilo mi auto i masline u polju", kaže Stipan koji je pokušao spasiti svoju zemlju, ali nije uspio, jer je susjedno koje nitko nije kosio (pa ni on, jer šta će on kosit/čistit tuđe), bilo benzin i za njegovu, pa sad nemaju ni on ni 20 susjeda...
Dovoljno je bilo možda tek odbačeno staklo i kalorična suha trava i makija, nabujala od proljetnih kiša. Opušak, iskra, gradele, bilo što. Golema količina gorive tvari, na koju su na vrijeme upozoravali vatrogasci, kao što su to i ovaj put učinili pred kamerama, ali prošlo je sporadično i gotovo neprimjetno, jer su Mate i Stipan bili u dramatičnom prvom planu. U drugom su bili turisti Franz, Jozef i Štef koji su oslobađali hidrante i gasili kuće nekih domaćih kojih jučer nije bilo u Grebaštici.
Lokalci ne čiste vegetaciju. Zašto?
Jednako kao što smo na Morskom HR pokrenuli akciju "Počistimo Jadran" s jednom od poruka "Oni su bacili, ja ću skupiti", tako bi i Stipan i Mate, Jurica i Janko, prije nego dođu Franz, Jozef i Štef, možda mogli očistiti nabujalo raslinje, ne pitajući čije je.
"Ne pamtimo", kažu oni, ovakav požar... Ne pamte, kao što ne pamte ni radne akcije, okupljanja kad bi se svi u selu udružili za zajedničku stvar; čistiti okoliš i saditi novu šumu. Teško da pamte i rad težaka svojih djedova, jer lakše je sa 17 apartmana "nekako priživit godinu". Ako ne pamte oni, pamte bar njihovi najstariji u selu, samo tog dijela socijalizma u Dalmaciji se nije još uvijek pametno prisjećati.
"TKO ĆE TO?" Glavno je pitanje kad treba nešto pokrenuti, a posebno ako nije na korist mene vlastitog osobno. Nikome se ne da pokositi travu, očistiti makiju, prokrčiti šumske puteve za vatrogasce, a kako smo jučer imali priliku vidjeti, ni maknuti s ceste da vatrogasci mogu proći.
Mali hrvaCki Ćovijeci radije traže dežurnog Pedra, jer kao što su sve mane i vrline naslijedili od okupatora, tako i stup srama čuvaju još od Rimljana. Šteta stoga da malog hrvaCkog ćovijeka nisu nikad okupirali američki starosjedioci koje krivo zovu Indijancima, pa da se osim paljenju i potpirivanju svake vrste vatre, nauče i prihvaćanju odgovornosti. Jedinoj vrlini koju ni od koga nisu pokupili...
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ: