OTOČANKE: IVANA MEDIĆ – Kad su tate i mame za 5 i otok je za 5!

Treći put za redom dobili smo potporu Agencije za elektroničke medije za seriju tekstova posvećenih hrvatskim otocima. Prva pod nazivom Otočki tiramol bavila se pojedincima čiji su životi posvećeni dobrobiti otoka, druga je propitkivala položaj naših otoka u odnosu na Europsku uniju, a treća, nova posvećena je otočankama, ženama čiji izbori pokazuju kako i na otocima, kad su posrijedi žensko muški odnosi, više nikad neće biti isto.

Tjedan dana dogovarali smo susret i svako malo ga odmicali za dan kasnije. Najprije je trebalo završiti školsku godinu, zaključiti ocjene i proslaviti kraj škole. Onda su na red došli – krumpiri, oni ne mogu čekati, valjalo ih je iskopati. Usput je pogledala i masline. Dan kasnije na redu su bile pripreme za turističku sezonu, pa Skype psihoterapeutska seansa. Time bi radni tjedan 37-godišnje otočanke Ivane Medić, učiteljice razredne nastave u Osnovnoj školi Vladimir Nazor u Neviđanima na Pašmanu, završene gestalt psihoterapeutkinje i, kako kaže, ne manje važno, poljoprivrednice i turističke poduzetnice zašao u mirnije vikend vode.

Otok je izbor

U “temeljnoj” preofesiji Ivanin rad je rano prepoznat: dobitnica je godišnje nagrade za promicanje prava djeteta. Dobila je to za osmišljavnje likovne skupine „Mašta radi svašta“ u kojoj je okupila 18 učenika od prvog do četvrtog razreda, uzrast od 7 do 12 godina. Ono po čemu je još dublje zahvatila otočne socijalne i psihološke strukture jest projekt Tata za 5. U razgovoru Ivana vrlo brzo razgrće stereotipove o otocima, ženama, muško-ženskim odnosima.  Pritom se ne opterećuje teorijama, dijagnozama i statistikama, vođena vlastitim uvidom da promjena počinje od nas.

– Ja vam pitanje “kako je biti žena na otoku?” ne razumijem. Po meni isto kao i na kopnu – kaže Ivana uvjerena kako je potpuno svejedno gdje si – ako je to tvoj izbor. Geografija može dati neke odrednice, okolnosti mogu biti pogodnije ili manje pogodne, tradicija može biti dominantnija, društvene norme čvršće ili ne, bura može puhati, turisti mogu otići, ali izbor je na osobi. Što ćete učiniti od svoga života? To pokušavam prenijeti svojim učenicima i onima koje traže moju pomoć. A Pašman je moj izbor.

Na tom otoku je rođena, napustila ga je, odlazeći u srednju školu i na fakultet u Zadar, da bi ostvarila još jednu izbornu želju – da bude učiteljica. U školi u Neviđanima koja okuplja sve mlade iz otočkih mjesta ispratila je četvrtu generaciju, a osim što je trajno obilježila njihove živote učinila je to i sa životima njihovih očeva i majki.

Pašmanska prekretnica

– Kad sam spominjala riječ izbor, htjela sam reći da izolacija, letargija, manjak poticajnih sadržaja, nezainteresiranost šire zajednice, priče o mladima koji su prepušteni sami sebi, što su sve odrednice, što se dijelom i zbog predrasuda pripisuju otočkim sredinama, nipošto nije i ne može biti pravilo. To što sam na otoku ne znači da su prekinute moje veze s onim što u svijetu smatram važnim i vrijednim. U tom smislu osobito kad je ekologija u pitanju, pratila sam rad raznih udruga, pohađala edukacije. To me dovelo do LORA-e – skicira Ivana početak “pašmanske prekretnice”, koje je prepoznata i izvan škoja.

– LORA je skraćenica za  Laboratorij održivog razvoja Udruge Bioteka iz Zagreba. Njihova ideja je da za djecu ne samo na otocima naprave nešto zanimljivo, novo i drukčije. To me potaknulo da im se prijavim, a naša je škola izabrana kao predstavnica Zadarske županije, naime projekt je uključena po jedna osnovna škola iz svake županije u Hrvatsko, priča Ivana.

U LORA-i je Ivana prošla edukaciju koja je joj je pomogla u osmišljavanju i vođenju projekata, a tijekom nje rodila se ideja potaknuta činjenicom iz njene zbornice – na roditeljske sastanke i informativne razgovore, gotovo u pravilu dolazile su samo mame. Očeve kao da škola nije zanimala.

– Kad sam u razgovorima o rodnoj ravnopravnosti potaknula raspravu o onom što će kasnije postati projekt „Tate za 5“ dobronamjerni su me gledali skeptično. Prijatelji su mi rekli – “ma ti si luda, baš će ti naši očevi, kad se vrate s polja i mora, dolaziti na dodatne aktivnosti u školu. Na pitanje zašto očevi ne sudjeluju u životu škole i odgovor je uvijek bio: „To je kod nas tako! Rekla sam, e nije! – prisjeća se dana kad je ona poželjela nemoguće: osmisliti osam aktivnosti u školi i po cijelom otoku na koje bi učenici svih osam razreda dolazili s očevima. Reakcijom na otoku i sama je ostala iznenađena.

– Odaziv na prvi sastanak tata bio je odličan, a ideje očeva za aktivnosti s djecom bile su iznenađujuće maštovite. Kao da su jedva čekali priliku i da sudjeluju u životu i radu škole, toliko da smo se othrvali i epidemiji Covida. Što su to radili Tate za 5? A što nisu!

Tate iz reklame

Učenici prvog razreda posjetili s očevima rasadnik Divna u Dobropoljani. Drugaši su imali turnir u “Čovječe, ne ljuti se”, pobjednici su osvojili pizzu i piće u restoranu u Dobropoljani. Trećaši su imali aktivnost „Tata, vidi dupin“ na brodu Kanela Ivana Čikarele i imali sreću i stvarno vidjeli dupine.  Četvrtaši su izradili ribu Goby koja „jede“ plastične boce na aktivnosti „Riba i plastika baš su fantastika“ uz pomoć Mladena Benića tj. „Tate za 5“ naše učiteljice Martine. Petaši su imali „Turnir u pecanju“ uz pomoć ŠRD Škrpina iz Banja, a pobjednici su osvojili ulaznice za PP Vransko jezero i njihov adrenalinski park te karte Jadrolinije za auto i cijelu obitelj. Šestaši i tate su učili pružati prvu pomoć na radionici Crvenog križa iz Biograda. Sedmaši su radili meleme u OPG-u Matulić kod Ane i Krste.  I, na kraju, osmaši su s očevima obojali  školsko košarkaško igralište. Svaka aktivnost popraćena je videom na Facebook stranici škole, a broj pregleda se vrtoglavo penjao iz dana u dan.

– Priča je odjednom zahvatila svu mušku populaciju, u njoj više nisu sudjelovali samo  očevi, sve više viđala sam djedove, kumove i stariju braću. Nekad je  to bilo jer otac nije bio u mogućnosti prisustvovati, pa su kao pomoć uskakale sve značajne muške figure u djetetovu životu. U velikoj većini bili ljudi koji su pokazali oduševljenje idejom, ali bilo je onih  koji su otvoreno rekli da im se projekt ne sviđa, ja sam poštivala njihovo pravo na vlastiti izbor. Na kraju te prve, pilot sezone očevi su se već natjecali s idejama koje bi aktivnosti mogli provesti drugu školsku godinu, što bi se moglo bolje i drukčije, smišljali su što bi djeci bilo zabavnije. Budući da LORA – Laboratorij održivog razvoja – u nazivu ima riječ održivost, cilj je projekta „Tate za 5“ održavati ga svaku školsku godinu. Svi učenici škole i očevi dobli su zadatak osmisliti aktivnost za školsku godinu 2021./2022. te snimiti video „reklamu“ za svoju ideju. Najbolja tri uratka osvojila su vrijedne nagrade jer je projekt podržala Općina Pašman. Video-uradak koji osvoji prvo mjesto dobio je dron! Sad kad je projekt Tata za 5 toliko popularan počele su mi se obraćati mame u šali dobacujući da su ljubomorne i da bi htjele vidjeti projekt Mame za 5”, smije se Ivana.

A tamo gdje su tate i mame za 5, ne bi me iznenadilo da iz Ivanine radionice iziđe  i  projekt Otok je za 5.

Josip Antić