Otočka znanstvenica se pita: “Zašto viška djeca prodaju strogo zaštićene školjke i svi to gledamo?”

VIS – Nakon svakog čupanja periski ili neke druge školjke iz mora, pronađe se X broj onih koji će filozofirati o tome jesu li školjka ili neki drugi organizam bili živi i hoće li biti živi ako ih se vrati u more. Prije svega treba reći da nitko, osim stručnnjaka s dozvolom nema mandat analizirati opravdanja za nešto što se pod nikakvim uvjetima niti ne smije raditi. A stvari su vrlo jednostavne – uđete li nekome u dvorište, ne smijete doma odnijeti “samo jednu” rajčicu ili vrtnog patuljka, jer se to naziva krađom. Jednako tako, iz mora doma ne smijete odnijeti niti kamen s plaže, a kamoli školjku, pa makar ona bila i ljuštura. Takvi su hrvatski zakoni. Pa i ako je nekad bilo normalno slagati doma ukrase od mora, danas, kad je mnoštvo morskih organizama s razlogom zaštićeno, to niti je dozvoljeno, a više ni umjesno raditi. O tome prvo moramo educirati sebe, da bi najmlađi naučili od nas.

Docentica s Pomorskog fakulteta u Splitu, s prebivalištem u Visu, dr.Lea Vojković, predsjednica je ekološko-rekreativne udruge Islomania sa sjedištem na Visu. Zaljubljenica u more, strastveni ekolog i ljubitelj životinja, primjetila je i jednu pojavu koja se uporno ponavlja i neki je smatraju simpatičnom i dijelom turističke ponude. A niti to jest, niti smije biti. Njen tekst prenosimo u cijelosti.

“Prošlo je jako dugo vremena otkada sam roneći u uvali Milna na otoku Visu naišla na morskog konjića, zapravo prošlo je nekoliko desetljeća. Prošlo je dosta vremena otkad sam vidjela perisku. Ribe je sve manje u plićaku, zapravo ono šta turisti popularno zovu snorkling  postaje sve tužnija aktivnost u mojim očima koja sam navikla gledati bogatiju morsku floru i faunu otoka na kojem provodim većinu svog vremena.

Nekidan šetajući se našom krasnom viškom rivom naišla sam na djecu koja prodaju puževe bačvaše. strogo zaštićenu vrstu. Pitala sam da li znaju da ih više nema i da ga se ne smije vadit iz mora. Rekao mi je dječak koji ih je prodavao da je ovaj već bio mrtav odnosno prazan i da ga smije prodavati, tako mu je kazao stric policajac. Uvjeravala sam ga da svejedno ga ne smije prodavati a ni vaditi iz mora ali nisam uspjela očigledno uvjeriti jer je on nastavio prodavati zaštićene školjke nakon što sam otišla.

Zakon točno propisuje da se ne smiju vaditi, preprodavati ni mrtve ni žive jedinke (svi su mrtvi kad ih izvadite iz mora).

Kakvu poruku šaljemo turistima kada sami prodajemo ono šta je najugroženije, ono što je zaštićeno?

Zašto se djeca u školi ne educiraju o strogo zaštićenim vrstama? Baš djeca su ta koje moramo educirati da štite prirodne vrijednosti svog otoka a ne da ih prodaju turistima. Kako da slijedeći put objasnim nekom turistu da ne smije vaditi perisku ako viski dječak prodaje isto takvu zaštićenu vrstu? Zašto roditelji od tog dječaka nisu upozorili dijete da se to ne smije raditi? Zašto nitko nije upozorio nikoga i reagirao nego svi to gledamo kad šetamo viskom rivom?

Ljudi su svojim ponašanjem i izlovom trajno izbrisali brojne životinjske i biljne vrste. Neke zbog preživljavanja a neke iz čiste obijesti.

Da bi se zaustavilo takvo ponašanje i pokušala zadržati raznolikost i prirodna ravnoteža doneseni su zakoni i to strogi kako svugdje u svijetu tako i u nas.

Ono što je bilo normalno mom viskom nonotu ne mora biti normalno i prihvatljivo meni. Vremena se mijenjaju, morska slika se mijenja. Tako je i sa pužem bačvašem, on je kao vrsta zaštićen od 1994. godine.

Puž bačvaš (Tonna galea) živi pojedinačno ili u rijetkim grupama na mekanom i pjeskovitom ili muljevitom dnu, na dubini od 10 do 150 m. Kao što mu ime kaže, kućica ove vrste bačvastog je oblika, vrlo je velika i relativno krhka. Može narasti do 30 cm, pa je bačvaš jedan od najvećih puževa Jadrana. Zbog atraktivnog izgleda i svoje veličine često se izlovljava i prodaje kao suvenir. Stoga se njegove populacije posljednjih godina sve više prorjeđuju.

Zakon je tu vrlo rigorozan i kaže da zbog uništavanja zaštićenih pomorskih vrijednosti slijedi optužni prijedlog prema Zakonu o morskom ribarstvu. Predviđena novčana kazna za izlov puža bačvaša je 1.000 kuna po komadu. Zakon kaže da je zabranjeno držanje, prijevoz, prodaja, razmjena te nuđenje na prodaju ili razmjenu MRTVIH ili ŽIVIH jedinki.

Eto dragi višani, prijatelji otoka Visa i posjetitelji kako i piše na jednom od plakata naše Udruge NEZNANJE NIJE OPRAVDANJE!

Čuvajte svoj otok jer njegova ljepota može biti trajno uništena a turisti Vam ne dolaze zbog izgleda Vaših  apartmana nego zbog krasne prirode, bioraznolikosti, bogatog morskog okoliša i tirkiznog mora”, piše Lea Vojković.

Inače, svaku ovakvu situaciju treba prijaviti na broj 112 ili 192. Nadležne službe su potom dužne izići na teren. Od nekud ipak – treba početi.

Jurica Gašpar