Ovaj mikroskopski oceanski grabežljivac zaslužan je za ravnotežu ugljičnog dioksida u atmosferi

Jednostanični morski mikrob, sposoban za fotosintezu, lov i proždiranje plijena, mogao bi  biti tajno oružje u borbi protiv klimatskih promjena.

Znanstvenici sa Tehnološkog sveučilišta u Sydneyju (UTS) otkrili su novu vrstu organizma, koji ima mogućnost prirodnog izdvajanja ugljika, čak i kad se oceani zagrijavaju te kad postaju kiseliji.

Ovaj mikrob, kojeg nalazimo diljem svjetskih oceana, fotosintetizira i oslobađa egzopolimer bogat ugljikom, koji privlači i imobilizira druge mikrobe. Zatim pojede dio zarobljenog plijena prije nego što napusti svoju egzopolimernu “sluznicu”. Zarobivši druge mikrobe, egzopolimer postaje teži i tone, čineći dio prirodne biološke pumpe ugljika u oceanu.

Morska biologinja dr. Michaela Larsson predvodila je istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Communications. Ona navodi da je ova studija prva koja pokazuje takvo ponašanje.

Morski mikrobi upravljaju oceanskom biogeokemijom kroz niz procesa, uključujući vertikalni izvoz i sekvestraciju ugljika, što u konačnici modulira globalnu klimu.

Dr. Larsson ističe da, iako je doprinos fitoplanktona pumpi ugljika dobro utvrđen, uloge drugih mikroba su daleko manje shvaćene i rijetko kvantificirane. To se posebno odnosi na miksotrofne protiste, koji mogu istovremeno fotosintezirati i konzumirati druge organizme.

– Većina kopnenih biljaka koristi hranjive tvari iz tla za rast, ali neke, poput biljke Venus flytrap, koja fotosintetizira, poznata kao fitoplankton, koriste hranjive tvari otopljene u okolnoj morskoj vodi za rast –  kaže dr. Larsson.

– Međutim, naš studijski organizam, Prorocentrum cf. balticum, je miksotrof, pa je također sposoban jesti druge mikrobe za koncentriran unos hranjivih tvari, kao što je uzimanje multivitamina. Sposobnost dobivanja hranjivih tvari na različite načine znači da ovaj mikrob može zauzeti dijelove oceana lišene otopljenih hranjivih tvari i stoga neprikladne za većinu fitoplanktona.

Profesorica Martina Doblin, viša autorica studije, ističe da nalazi imaju globalno značenje po pitanju oceanskog uravnoteženja ugljičnog dioksida u atmosferi.

Istraživači procjenjuju da ova vrsta, izolirana iz mora, ima potencijal potopiti 0,02-0,15 gigatona ugljika godišnje. Izvješće Nacionalne akademije znanosti, inženjerstva i medicine iz 2019. pokazalo je da će za postizanje klimatskih ciljeva tehnologije i strategije za uklanjanje CO2 morati ukloniti približno 10 gigatona CO2 iz atmosfere svake godine do 2050. godine.

– Ovo je potpuno nova vrsta, nikad prije opisana ovako detaljno. Implikacija je da potencijalno postoji više ugljika koji trenutno tone u oceanu nego što  mislimo, te da postoji mogućnost da ocean uhvati više ugljika prirodnim putem, kroz ovaj proces, na mjestima za koja se nije mislilo da su potencijalna mjesta sekvestracije ugljika – kaže profesorica Doblin.

Intrigantno je pitanje može li ovaj proces biti dio prirodnog rješenja za poboljšanje hvatanja ugljika u oceanu.

– Prirodna proizvodnja izvanstaničnih polimera bogatih ugljikom od strane oceanskih mikroba u uvjetima nedostatka hranjivih tvari, što ćemo svjedočiti globalnim zatopljenjem, sugerira da bi ti mikrobi mogli pomoći u održavanju biološke pumpe ugljika u budućnosti.

Sljedeći korak prije procjene izvedivosti uzgoja velikih razmjera je izmjeriti udio egzopolimera bogatih ugljikom otpornih na razgradnju bakterija i odrediti brzinu potonuća odbačenih mukosfera.

Ovo bi moglo promijeniti razmišljanja o ugljiku i načinu na koji se on kreće u morskom okolišu –  zaključuje prof. Doblin.

Z.G.