Ozbiljna opasnost od morskih mina u Crnom moru – Italija šalje minolovce u Rumunjsku
Rumunjski ministar obrane Vasile Dîncu imao je 28. ožujka bilateralni sastanak s talijanskim ministrom obrane Lorenzom Guerinijem u sklopu posjeta 57. zrakoplovnoj bazi Mihail Kogălniceanu. Među temama o kojima se raspravljalo bile su plutajuće mine otkrivene u Crnom moru.
Prema priopćenju za javnost rumunjskog ministarstva obrane, dvojica dužnosnika razgovarala su o sigurnosnoj situaciji u crnomorskoj regiji, uključujući prijetnju plutajućim morskim minama, posijanih tijekom rata u Ukrajini, piše Naval News.
Rumunjski ministar obrane istaknuo je jedinstven značaj izvanrednog summita NATO-a 24. ožujka, kada su čelnici saveza odobrili povijesne odluke usmjerene na učvršćivanje savezničkog odvraćanja i obrane na istočnom krilu, od Baltičkog do Crnog mora .
Najznačajniji aspekt ove izjave je stav Rumunjske prema namjeri Italije da ustupi protuminsko plovilo za pomoć u vezi s prijetnjom plutajućih morskih mina.
“U tom kontekstu, ministar Lorenzo Guerini najavio je namjeru Italije da u bliskoj budućnosti pošalje dva minolovca koji će djelovati u Crnom moru, zajedno s rumunjskim pomorskim snagama kako bi otkrili i neutralizirali mine” – izjava je tiskovnog ureda rumunjskog Ministarstva obrane.
Rumunjski vojni ronilački tim uništio je 28. ožujka minu koju su otkrili ribari oko 72 kilometra od obale Crnog mora.
Podsjetimo, Turska je 28. veljače zatvorila tjesnace Bospor i Dardanele za ratne brodove iz bilo koje zemlje obuhvaćene Konvencijom Montreux, bez obzira na to jesu li u blizini Crnog mora ili ne. U obavijesti nije precizirano jesu li zabranjeni brodovi borbeni ili neborbeni vojni brodovi.
Ovu odluku pozdravile su sve strane i Turska je od tada pažljivo provodi. Nakon zatvaranja tjesnaca, prema turskom ministarstvu vanjskih poslova, Rusija je zatražila od Turske da pošalje nekoliko ratnih brodova kroz tjesnac u Crno more, no Turska je to odbila, a Rusija se nije protivila ovom odbijanju.
Kao rezultat toga, čini se da je cilj Italije u ovom trenutku neprimjenjiv. Minolovci nisu ofenzivni brodovi, ali su vojni brodovi i ne mogu proći kroz tjesnace zbog turske provedbe Montreux konvencije. Takvom će se manevru gotovo sigurno suprotstaviti Rusija, koja ne želi da NATO tijekom rata bude prisutan u Crnom moru.
S druge strane, ruski pristaše kažu da je Ukrajina pustila plutajuće mine kako bi nagnala NATO-a ili EU-a da krenu s minolovcima u Crno mor, narušavajući tako Montreuxove standarde. Kao rezultat toga, ako Italija pošalje ratne brodove u Crno more, Rusi bi mogli glasnije negodovati.
Prijetnja od morskih mina navodno se prvi put pojavila nakon što je estonski teretni brod potonuo nakon sudara s morskom minom u blizini obale Odese . Četiri člana posade i dalje se vode kao nestali nakon eksplozije.
Upozorenje na 420 posijanih mina koje je oslobodilo nevrijeme?
Dva tjedna nakon ovog incidenta, 18. ožujka, ruska obalna postaja Novorossisiyk objavila je uznemirujuću poruku NAVTEX (Navigacijski teleks – međunarodna usluga koja pruža navigacijska i meteorološka upozorenja i prognoze) u kojoj se navodi da su minama, koje su navodno usidrile ukrajinske mornaričke snage u blizini luke Odesa olabavljeni lanci zbog olujnog vremena. Postaja Novorossisiyk tvrdila je da oko 420 morskih mina pluta na morskoj površini i optužila Ukrajinu da krši odredbe Haške konvencije iz 1907. godine.
Istog dana luka Soči poslala je upozorenje brodovlasnicima i zapovjednicima u regiji o opasnosti od eksplozije ukrajinskih pomorskih mina koje plutaju u Crnom moru.
Nakon dojave o opasnosti s ruske strane, turska NAVTEX postaja Samsun uputila je upozorenje pomorcima pozivajući se na minsku opasnost koju prenosi Rusija.
Prijetnja od morskih mina je stvarna i bez ikakve sumnje treba poduzeti potrebne mjere. Kako bi zaštitili trgovačko pomorstvo od takve prijetnje i spriječili neželjene žrtve, čak i zaraćene države trebale bi postići konsenzus o čišćenju ovih mina. Vrlo je teško pronaći istinu usred ratnog vihora, pa ako strane inzistiraju na vlastitim tvrdnjama i odbijaju poduzeti potrebne mjere na međunarodnoj razini, posljedice bi mogle biti razorne.
Prve mine stigle i do Turske
Nakon što je Rusija objavila poruku NAVTEX-a o mogućim morskim minama, glavna briga turskih analitičara bilo je moguće zanošenje plutajućih mina i približavanje u vode Istanbulskog tjesnaca ili Bospora zbog gustog komercijalnog prometa. Turski dužnosnici su više puta izjavljivali da je turska mornarica poduzela potrebne mjere.
Tursko ribarsko plovilo 26. ožujka je otkrilo minski kontakt u području sidrišta blizu ulaza u Istanbulski tjesnac, a položaj mine dojavljen je turskoj obalnoj straži. Plovila obalne straže krenula su u to područje i uspostavila sigurnosnu zonu kako bi spriječili neželjeni ulazak. Nakon toga, tim za podvodnu obranu turske ratne mornarice osigurao je minu na obali i započeo istragu.
Poslijepodne je turski ministar obrane Hulusi Akar za državnu agenciju Anadolu rekao da je objekt nalik mini stara morska mina:
– Morska mina je deaktivirana od strane Turske mornarice ubrzo nakon što je prijavljena. U kontaktu smo s ruskom i ukrajinskom vladom po tom pitanju. Naša mornarica i obalna straža poduzele su potrebne mjere kako bi osigurale sigurnost pomorskog prometa. Turska ratna mornarica je u pripravnosti po ovom pitanju i pomno prati aktivnosti u tom području.
Činjenica da je mina izvučena iz mora čista i nezahrđala učvršćuje mišljenje da ova mina nije dugo bila u moru, jer objekti koji dugo leže u moru postaju relativno hrđavi i za njih ostaje vezano puno algi.
Turska ratna mornarica je rasporedila dva minolovca kao mjeru za daljnje incidente.
Opća uporaba morskih mina
Morske mine su tiho i pasivno oružje koje se koristi u pomorskom ratovanju više od jednog stoljeća. To je relativno jeftino, jednostavno za korištenje i vrlo učinkovito oružje koje omogućuje slabijim pomorskim snagama da se suprotstave većim, tehnološki naprednijim protivnicima. To je oružje po sistemu “postavi i zaboravi” koje potajno čeka da mu žrtva nesvjesno prijeđe put (često i nakon dugog niza godina). Ali mine predstavljaju prijetnju svima nakon njihova raspoređivanja.
Mine također imaju ogroman psihološki utjecaj. Sama mogućnost da su mine postavljene u vodenom tijelu dovoljna je da zaustavi pomorske operacije i učinkovito spriječi ili uspori pristup određenoj vodenoj površini ili strateškoj graničnoj točki. Dakle, mina čak i ne mora nešto raznijeti da bi izvršila svoj zadatak.
Iako se čini razumnim da Ukrajina postavi morske mine kako bi spriječila ruske ratne brodove da priđu njezinim glavnim lukama, čini se malo vjerojatnim da bi se takva mjera mogla provesti. S obzirom na to da ruska Crnomorska flota dominira sjevernim Crnim morem od početka rata, dnevna izvješća ukazuju na to da više od nekoliko ruskih ratnih brodova neprekidno patrolira tim područjem.
Postavljanje stotina morskih mina traje dugo jer je to delikatna aktivnost, a ukrajinski brodovi ne mogu postavljati mine dok ruska flota nadzire područje 24 sata dnevno. Ostale metode postavljanja mina su zrakoplovi ili podmornice, ali i one su nemoguće jer Ukrajina nema te mogućnosti. Možda je Ukrajina brzo i nemarno postavila nekoliko minskih konopa tegljačem ili drugim malim brodom, ali postavljanje 420 mina čini se gotovo nemogućim.
Drugi problem je broj mina. Kako je Rusija brojala te mine i kako mogu biti sigurna? U ratnom vihoru vrlo je teško doći do istinitih informacija. Stoga su vizualno provjerene informacije neprocjenjive u ovom ratu. Kao tehnološki napredna i moćna zemlja, Rusija mora provjeriti takvu tvrdnju vizualnim senzorima i učiniti video dostupnim javnosti kako bi uvjerila međunarodnu zajednicu.
Zemlje ne mogu beskrajno koristiti morske mine. Jednom kada zemlja minira pomorsku zonu, mora to objaviti svijetu kako bi se izbjegle neželjene nesreće. Te mine moraju zadržati svoj položaj nakon što su postavljene jer ako plutaju na morskoj površini ili ispod nje, vrlo su opasne ne samo za trgovački promet nego i za ratne brodove. Nakon što su plutajuće mine prouzročile mnoge civilne žrtve u rusko-japanskom ratu 1904.-1905., upotreba plutajućih mina zabranjena je Haškom konvencijom iz 1907. jer su neselektivno ciljale na brodove.
D.G.
PROČITAJTE JOŠ:
DRAMATIČNE SNIMKE Rusi projektilima gađali luku Odesa