Plaćaju li iznamljivači brodica premalo za komunalni vez?

Jadranska je obala prekrasna. To svi znamo. Tko god posjeduje brodicu u toj ljepoti može u potpunosti uživati, ali na njoj i dobro zaraditi. U Hrvatskoj je registrirano oko 130 tisuća brodica. Većina se koristi za osobne potrebe, no na tisuće se brodica svakodnevno i iznamljuje turistima koji su spremni platiti koliko god treba za doživljaj te jadranske čarolije.

Vez naš svakdašnji

Ako imate brodicu ona ćete je kad tad morati negdje i privezati. E, tu kreću muke po komunalnim vezovima kojih u zemlji ozbiljno manjka i na koje se red čeka godinama. Bez obzira koristili vi brodicu za osobne potrebe ili kao rent-a-boat.

Ako Vam dosadi čekati na dodjelu komunalnog veza ostaju vam privatne Marine koje su obično neusporedivo opremljenije, ali i neusporedivo skuplje pa ih ogroman broj nautičara naprosto ne može priuštiti.

Naš su fokus zato komunalni vezovi, iliti vezovi "za narod". Oni se u svakoj županiji obično dijele u nekoliko zona.

Svoje brodice u njima vezuju nautičari koji ih koriste za osobne potrebe, ali i oni koji brodice koriste za određenu gospodarsku djelatnost. Ta djelatnost može biti primjerice profesionalan ribolov koji zahtijeva plivaricu ili koču, no u Lijepoj Našoj ova se gospodarska djelatnost često odnosi i na prijevoz putnika - popularni "rent-a boat".

S obzirom na podarene nam prirodne ljepote, i ne čudi što su mnogi Hrvati preko noći postali vješti u razvoženju posjetitelja po jadranskim uvalama te u tome prepoznali idealnu poslovnu priliku koja će ih "držati" ostatak godine.

Iznajmljuju se tako diljem obale brodice različitih gabarita.

Od moderno opremljenih glisera sa skiperima za koje ćete dnevno morati izdvojiti 1000 eura, preko gumenjaka koji jedan dnevni izlet naplaćuju po nekoliko stotina eura pa do plastičnih pasara koje se jedva domognu prvog školjića. No, jednom Slovaku, Turčinu i Poljaku koji je s obitelji skupio za desetak dana jadranskih gušta i takav je izlet nezaboravan.

U jadranskim portima ipak nerijetko možete čuti "grintanje" starih ribara i vlasnika brodica za osobne potrebe. Smeta ih omjer cijene koju za taj isti komunalni vez plaćaju u odnosu na rent-a-boat - ove, koji od svibnja do listopada naokolo prevoze turiste i u džep spremaju svežnjeve eura. Drugim riječima, žale se da komunalne vezove plaćaju jednako kao i iznajmljivači koji usput i prilično zarađuju.

Istražili smo ima li za ovo zaista i uporišta u stvarnosti.

Pitanje dana stoga glasi: plaćaju li vlasnici gospodarskih brodica za svoj komunalni vez jednaku cijenu kao i "obični smrrtnici" koji brodice koriste samo za osobne potrebe?

Ako je odgovor ne, koliko onda plaćaju s obzirom da od mora i zarađuju, te ispunjavaju li sve tehničke i sigurnosne uvjete koje brodice za prijevoz putnika moraju ispunjavati?

Pardon, a koliko to košta?

Jedan brod privezan na komunalnom vezu može plaćati tri davanja:

-pristojbu za uporabu obale (ako luku koristi za iskrcavanje ili ukrcavanje)

- brodsku ležarinu (ako luku koristi u bilo koju svrhu osim ukrcavanje i iskrcavanja)

- pristojbu za vez

Pristojba za vez plaća se po nedjeljivom dužnom metru plovila i to na godišnjoj razini. Nautičari koji brodicu koriste za osobne potrebe pristojbu će platiti u cijelosti, a njezin će iznos ovisiti o veličini broda i zoni u kojoj se nalaze.

U Zadarskoj je županiji to 26,50 eura godišnje po dužnom metru za kategoriju A, 13,50 eura godišnje po dužnom metru za kategoriju B te 7 eura za kategoriju C. U većini luka Splitsko-dalmatinske županije godišnja cijena komunalnog veza po dužnom metru broda iznosi 13,26 eura, za umirovljenike 6, 63 eura. Čak i u gradu Splitu brodovi do 10 metara za sada također plaćaju godišnji iznos od 13,26 eura po dužnom metru.

I sada dolazimo do dijela oko kojeg neki nautičari glasnije ili tiše negoduju. Gospodarske brodice, konkretno rent-a-boat - ovi, plaćaju 50% umanjenju lučku pristojbu za vez. Koliko je to opravdano s obzirom da tijekom cijele sezone i zarađuju?

U Županijskoj lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije potvrdili su nam kako iznajmljivači komunalni vez zaista plaćaju u pola cijene, no uz njega izdvajaju i posebni gospodarski paušal koji u sebi sadrži i pristojbu za uporabu obale.

Paušal vrijedi za razdoblje od svibnja do listopada, također se obračunava po dužnom metru broda i u zoni A iznosi 70 eura po dužnom metru za rent-a-boat do 5 metara, 130 eura za brod do 10 metara, a brodovi veći od toga plaćaju 160-200 eura. Unatoč ovome, saznajemo kako većina nautičara - iznajmljivača u županijskim lukama plaća paušal koji se kreće između 40-50 eura po dužnom metru.

Pravedno ili ne?

Ako ste stoga osoba A koja u SDŽ posjeduje brodicu za osobne potrebe dužine 5 metara, vi ćete za svoj komunalni vez godišnje izdvajati 66,30 eura.

Ako ste osoba B koja u SDŽ vezuje svoj rent-a boat dužine do 5 metara, vi ćete kada se zbroje sva davanja, godišnje izdvajati 283,15 eura.

Razlika u davanjima između osobe A i B iznosi 216.85 eura. Drugim riječima, iznajmljivač godišnje izdvaja 216.85 eura više za komunalni vez od osobe koja brodicu koristi samo za osobne potrebe.

Je li to dovoljno, i koliko je to pravedno procijenite sami, no iznajmljivač u Splitko-dalmatinskoj županiji svoj će godišnji komunalni isplatiti u svega jednoj vožnji gostiju. Ostatak mu je čista zarada. Naravno, kada odbijemo gorivo koje nije jeftino.

O tehničkim uvjetima na brodovima koji prevoze ove turiste također bi se dalo pisati.

Javna je tajna kako rent-a-boat-ovi dužine 5 - 6 metara dobivaju dozvole za prijevoz i do 11 osoba čime se ozbiljno narušavaju svi sigurnosni standardi. Uz to, nerijetki su prizor i "golobradi" skiperi koji prilično neiskusni u potrazi za brzom zaradom bez pomorskih vještina i praćenja vremenske prognoze odlaze na zahtjevne rute i riskiraju tragedije. Ako se jedna takva i dogodi, odgovornost je uz skipere svakako i na Lučkim kapetanijama koje bi po slovu Zakona trebale paziti na tehničke uvjete plovidbe. No, slovo Zakona i hrvatska realnost nerijetko su dva vrlo različita pojma.

Koliko nije lagano plivati između pravilnika i stanja na terenu pojasnio nam je i ravnatelj Županijske Lučke uprave Splitsko-Dalmatinske županije Domagoj Marojević:

- Osjećaj je kao da se balansira s 50 loptica, pokušavajući pomiriti realnost i pravilnike te zaštiti ljude u svakodnevnom životu i osigurati koliko toliku prvednost u rapodjeli financijskih tereta.

Josip Tokić