“PLASTITAR” Mješavina katrana i mikroplastike novi je oblik onečišćenja, kažu znanstvenici

Znanstvenici na Kanarskim otocima skovali su naziv za novu vrstu onečišćenja mora za koje kažu da bi najvjerojatnije moglo ispuštati otrovne kemikalije u oceane

Do otkrića je došlo dok je tim znanstvenika ‘češljao’ obale španjolskog otoka Tenerife na Kanarima. U pjenušavom moru koje je zapljuskivalo Playa Grande, uočili su grude stvrdnutog katrana, prošarane sitnim, šarenim komadićima plastike.

Brzo su shvatili da je ova kombinacija katrana i mikroplastike – ili “plastitar” kako su je nazvali – različita od bilo kojeg drugog plastičnog onečišćenja koje su vidjeli.

– Prisutnost plastike u okolišu više nije ograničena na mikroplastiku ili bocu u moru – rekao je Javier Hernández Borges, izvanredni profesor analitičke kemije na Sveučilištu La Laguna na Tenerifeu, koji je skovao pojam plastitar.

– Ovo zapravo stvara nove formacije, u ovom slučaju to znači onaj koji kombinira dva zagađivača – dodaje Borges.

Više od dvije godine nakon što su znanstvenici naišli na njega, otkriće je ‘zarobljeno’ u novom istraživanju koje ga opisuje kao “neprocijenjenu prijetnju” za obalno okruženje. To je dodatak rastućem popisu onečišćenja mora od plastike, od piroplastike – otopljene plastike koja poprima izgled malih stijena – do plastiglomerata, nastalih od kombinacije rastopljene plastike, sedimenta s plaže i fragmenata bazaltne lave.

Kada je riječ o plastitaru, njegovo formiranje je jednostavno: ostaci od izlijevanja nafte u oceanu isparavaju i vremenski se ispiru na obali, poput kuglica katrana koje se drže stjenovitih obala Kanarskih otoka. Ponaša se kao plastelin, a kad se valovi koji nose mikroplastiku ili bilo koju drugu vrstu morskog otpada obruše na stijene, te se krhotine lijepe za katran.

Kako vrijeme prolazi, formacija se stvrdne, a sve od komada odbačene ribolovne opreme do plastičnih kuglica i ostataka poliestera i najlona se doslovno stapa s katranom.

Znanstvenici su pronašli plastitar duž obala nekoliko otoka na Kanarima, uključujući El Hierro i Lanzarote. Bio je raširen, u jednom slučaju se protezao na više od polovice područja koje su ispitivali. Tim znanstvenika je ovu prisutnost povezao s lokacijom arhipelaga duž ključne rute transporta za naftne tankere, ali manje je vjerojatno da plastitar postoji diljem svijeta, mimo ovakvih morskih ruta.

– Uvjereni smo da se to vjerojatno može naći gdje god vidite ovu kombinaciju katrana – koja je nažalost i dalje uobičajena na plažama – i mikroplastike – rekao je Hernández Borges.

Iako je potrebno provesti još istraživanja kako bi se potvrdio utjecaj plastitara na okoliš, znanstvenici vjeruju da njegova kombinacija ugljikovodika i mikroplastike znači da će potencijalno propuštati otrovne kemikalije, uzrokujući uvjete koji bi se mogli pokazati smrtonosnim za organizme kao što su alge.

– Na neki način to može blokirati i inhibirati razvoj ekosustava – rekao je Hernández Borges.

Ovo otkriće predstavlja novu sliku globalnog plastičnog ciklusa, s plastikom koja se kreće kroz atmosferu, oceane i kopno, na način koji odjekuje prirodnim procesima kao što je ciklus ugljika.

– Postoje znanstvenici koji govore o činjenici da je plastika toliko rasprostranjena da bi mogla utjecati na naš okoliš na druge načine – rekao je Hernández Borges. Dakle, ako plastika stvara druge, također otrovne spojeve i formacije, iznimno su važna daljnja istraživanja.

Z.G.