Počelo rušenje ilegalnih kampova na Murteru

MURTER - U aferi ilegalni kampovi na Murteru optuženi su poduzetnici Zoran Pripuz i Darijo Filipi, koji su jedno vrijeme proveli i u istražnom zatvoru piše Večernji list.

Počelo je rušenje bespravnih kampova na Murteru, javlja uživo s Murtera novinarka Večernjeg lista Dea Redžić, koja je i otkrila aferu s nelegalnim kampovima. S rušenjem je krenuo Dario Filipi.

U aferi je osumnjičen poduzetnik Zoran Pripuz, koji je zbog toga bio u istražnom zatvoru u Splitu, iz kojega je pušten u listopadu 2023. godine.

Kasnije su na slobodu pušteni i bivša službenica za gospodarstvo i turizam Šibensko-kninske županije Neda Livljanić te poduzetnik Dario Filipi. Bivša službenica Livljanić osumnjičena je, inače, za izdavanje nezakonitih rješenja za kampove, na što su je poticali Pripuz i Filipi kako bi im se omogućilo pružanje ugostiteljskih usluga u ilegalnim kampovima na Murteru.

Poduzetnici, prema sumnjama USKOK-a, nisu ispunjavali uvjete niti su imali dokumentaciju za pružanje usluga. Istragom su obuhvaćeni i Boris Kulušić te Eduard Maržić, no za njih tužiteljstvo nije tražilo istražni zatvor. Na ispitivanju u splitskom USKOK-u, koje je uslijedilo nakon prošlotjednog uhićenja, pretresa i prikupljanja drugih dokaza, Livljanić se branila šutnjom, dok su ostali negirali krivnju piše Večernji list.

- Na Murteru sam kupio veći broj parcela jer sam mislio napraviti kamp u domaćinstvu. Kako je Maržić, kojeg poznajem dulji niz godina, vlasnik najvećeg kampa u Hrvatskoj, preko prijatelja sam nabavio njegov broj. Kada sam ga nazvao, dogovorili smo se da se nađemo na piću u Hiltonu i on mi je kazao da skupim sve papire i onda mu ih predam. On je tu dokumentaciju pogledao, rekao je da bi to moglo proći i da će o tome dobiti obavijest. Malo nakon toga dobio sam rješenje kojim mi se odobrava kamp na tim nekretninama. Nedu Livljanić nisam nikada kontaktirao ni telefonom ni osobno, a nisam nikada bio ni na očevidu na mojim nekretninama. Suglasnost da mogu imati kamp dobio sam od općine Murter i njihova načelnika Tonija Turčinova - branio se Pripuz na sudu.

Krivnju je porekao i Maržić, koji je ipak mrvicu drukčije opisao svoje kontakte s Pripuzom

- Poznanik, kojem se sada ne mogu sjetiti imena, pitao me mogu li se sastati sa Zoranom Pripuzom jer je Pripuz podnio zahtjev za odobrenje kampa, a taj je predmet bio kod moje partnerice Nede Livljanić. Nakon što mi je poznanik to rekao, sastao sam se s Pripuzom u Hiltonu i on mi je tada rekao da planira graditi kamp na Murteru, da je podnio zahtjev za dozvolu za kamp, da o njemu odlučuje Neda Livljanić te da zna da mi je ona partnerica.

Rekao sam mu da ću razgovarati s njom i da će ona pomoći ako je to moguće. Poslije sastanka razgovarao sam s Nedom i kazao sam joj: "Ako je s Pripuzovim zahtjevom i dokumentacijom sve u redu, pomogni mu i izdaj rješenje, a ako nije, nemoj ništa raditi."

S Pripuzom sam se nakon prvog sastanaka još jednom sastao jer mi je Pripuz ponudio da od njega kupim stan. No od tog posla ništa nije bilo. Na kraju bih rekao da od Pripuza nisam primio nikakav novac ili nagradu, a nije mi poznato je li on ispunjavao uvjete za kamp. S Nedom nikada nisam išao kod Pripuza, a nisam primijetio ni da je ona Pripuzu nosila neku dokumentaciju - branio se Maržić.

Neda Livljanić branila se šutnjom, no više svjedoka iskazivalo je da je kao voditeljica Odsjeka za obrtništvo i turizam Upravnog odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredu, ruralni razvoj i EU fondove Šibensko-kninske županije, isključivo odrađivala spise koji su bili vezani za kampove.

"Ona je isključivo radila kategorizaciju kampova. A ako je bila na bolovanju ili godišnjem odmoru, nitko je nije mijenjao i nitko ne bi radio po njezinim spisima vezanima za kampove. Rješenja koja je donosila, nije davala na uvid pročelnici jer je imala ovlast da ih potpiše bez prethodnog pregleda i suglasnosti pročelnice ili nekog drugog nadređenog", iskazivali su svjedoci.

USKOK je sumnjiči da je na poticaj Zorana Pripuza i Borisa Kulušića donijela nezakonita rješenja oko kampova iako nisu ispunjavali uvjete, a njima dvojici je, tvrdi USKOK, pomogla preko Maržića odnosno Filipija. USKOK-u je vezano za Pripuza sporan i očevid na zemljištu na kojem je trebao biti njegov kamp.

Pripuz je zahtjev za dozvolom podnio 21. rujna 2022., a Nada Livljanić je 17. listopada 2022. u zapisniku o očevidu navela da kamp ispunjava uvjete za kamp koji bi sastojao od 10 jedinica te da ima sanitarni čvor za žene i muškarce. No to se ne poklapa sa zapisnikom Državnog inspektorata od 16. lipnja 2023. u kojem je navedeno da sanitarnog čvora za goste nema.

Osim toga, Neda Livljanić u zapisniku u očevidu navela je da mu je nazočio Pripuz, koji to negira. Nazočnost očevidu negirala je i svjedokinja čije je ime također navedeno u zapisniku, a na kraju se ispostavilo da mu nije mogla nazočiti ni Neda Livljanić jer je i od 10. do 17. listopada 2022. bila na – bolovanju.

Osim toga, očevid je navodno obavljen na Murteru, dok izlist njezina mobitela pokazuje da je u to vrijeme bila u Zagrebu i Tuheljskim toplicama. U Zagreb je doputovala 7. listopada oko 17 sati, a na područje Šibenika vratila se 17. listopada 2022. kasno navečer.

Sve to, kao i činjenica da Zoran Pripuz nije skriptor potpisa na spomenutom zapisniku, za USKOK je dokaz da je Nada Livljanić zapravo fabricirala spomenuti zapisnik. Odnosno da je, kako je se sumnjiči, zlorabila položaj i ovlasti davši dozvolu za kampove iako podnositelji zahtjeva nisu zadovoljavali tražene uvjete. USKOK sumnja i da je ona zapravo koristila Maržića kako bi komunicirala s Pripuzom, odnosno da je Maržić prenosio poruke između njih dvoje.

D.G.