POD OTVORENIM NEBOM Sličice s juga: “Dol, zaboravljeno vrijeme”
Stijene što ih izgradiše kiklopi nekog pretpotopnog vremena skrivale su malo mjesto Dol, uvučeno među prve obronke otoka Brača, mjesto do kojeg se tako lako dolazi da je gotovo začuđujuće što se ta kamena klisura ne guši u galopirajućim turistima.
Doduše bilo je to u predsezoni, no ajmo iskreno, ni turisti više nisu turisti koji bi se kao nekad znali verati po stijenama neatraktivnog kraja po podnevnom zvizdanu, osim ako im to nije prostrto pred nosom.
Možda tom sveopćem komforu možemo zahvaliti što smo mjesto zatekli gotovo pusto, u tišini. Dobro, gotovo u tišini…
Skuter kojim sam već pokorio Šoltu, sada je bio na novom zadatku te je glasno brujao uklizavajući kroz malu udolinu cestom za Dol. Već sam se pobojao da će proizvedena buka rasturiti bajkovitu tišinu kojom je bio obavijen Dol, kad, gle čuda!
Ujahali smo u mjesto, a tamo apsolutno nikoga
Oduševljeno sam ugasio skuter, bacio ga na obližnju livadu (šalim se) te krenuo u razgledavanje arhaičnih stijena, pećina i kuća u nevjerojatnom spoju ljepote koja pomalo podsjeća na grčke ‘viseće stijene’ meteora u Tesaliji.
Ulice su uske, vijugaju među kuće, čak u momentu prodiru kroz dvorišta (to mi je izgovor što sam se u momentu i zagubio) te se cirkularno opet vraćaju na početak. Ušao sam u jednu od prizemnih konoba da se osvježim vonjem bačava, vina i pršuta te da naravno utvrdim koju Riječ sa lokalnom žiteljicom.
Po izlasku iz mračne konobe zaslijepilo me svijetlo kao i iznenađujuća misao; u stvari, čarolija Dola bila je u ogromnim stijenama i grebenima koje kao da su neki divovi pobacali po klancu, a ljudi ih potom iskoristili da pod njima, na njima i oko njih izgrade prvo drvene nastambe koje su se s vremenom potpuno kameleonski bojom i izgledom asimilirale stijenama, a potom i kamene kuće kao kontrapunkt razjapljenim pećinama kojih je bilo posvuda, pričajući stoljetnu tradiciju žitelja ovog sjenovitog kraja.
Vlaga i nedostatak dnevnog svijetla vjerojatno su natjerali Doljane da se požure bliže moru, kao što smo i mi učinili nakon par sati boravka u mjestu. Opskrbili smo se domaćim vinom, kojom pučkom pričom te napustili to vizualno nevjerojatno mjesto vraćajući se putem kojim smo i došli, jer naravno, u mjesta kao što su Dol, vodi samo jedna cesta…
Morski pozdrav!
Igor Narandžić