Poduzetnik iz Dubrovnika izračunao koliko gubi u danima kad je zabranjeno raditi - Plaćamo isti najam kao oni koji smiju raditi stalno

Član Udruge Glas Poduzetnika, Gordan Kolar, poduzetnik koji u Dubrovniku, na Stradunu ima Riviera concept store, poslao je svoje priopćenje u kojemu iznosi svoj stav uz primjenu novog Zakona o trgovini koji je stupio na snagu 01.07.2023. i koji zabranjuje rad trgovinama u dane blagdana i omogućuje rad samo 16 nedjelja.

Želio bih skrenuti pažnju na sljedeće, piše Kolar.

- U Hrvatskoj postoji 14 blagdana i državnih praznika od kojih 8 pada u dane ljetne turističke sezone u periodu od Uskrsa do Velike Gospe.

Kao poduzetnik koji posluje u Dubrovniku, preciznije u najmu prostora koji ima trgovačku djelatnost, kao i mnogima onemogućen mi je rad u dane 8 blagdana i 10 nedjelja (16 je nedjelja dozvoljenih a u Dubrovniku imamo konkretno 26 nedjelja s uplovljavanjima kruzera i dolaskom većeg broja turista u grad, dakle deset nedjelja nam nedostaje ). To je slučaj i u mnogim drugim gradovima ( Split, Zadar, Šibenik, Korčula) i mjestima duž obale a pogotovo u Istri gdje sezona traje i duže.

Ukupno je to najmanje 18 dana u sezoni kada nam se onemogućuje rad.

Zamislite dogodine kad se pompozno najavi dolazak velikog broja gostiju za Uskrs a onda iznenađenje: ne radi ni jedna trgovina za Uskrs i Uskrsni ponedjeljak. Stigli gosti u Hrvatsku, a sve trgovine zatvorene 2 dana za redom.

Zaista lijepu sliku šaljemo u svijet kao poželjna turistička destinacija i sjajnu dobrodošlicu gostima.

Hrvatska želi biti konkurentna turistička zemlja Mediterana?

I onda se nađu veleumovi koji kažu: “pa i u Austriji nitko ne radi nedjeljom”. Pa zar se mi uspoređujemo s Austrijom ili sa zemljama Mediterana u kojima usput rečeno svako ima pravo sam odlučiti želi li raditi blagdanima i nedjeljama i u pravilu svi rade. Dođete li u nedjelju ili za blagdan u Portugal, Španjolsku, Francusku, Italiju, Maltu, Grčku, Tursku pa i nama susjednu Crnu Goru, gle čuda svi rade.

Kako to da smo mi jedina zemlja koja ne može urediti zakon o radu (da radnik koji radi nedjeljom i blagdanima bude  plaćen 50% ili 100 % više u te dane, da ima izbor želi li raditi nedjeljom ili ne i da se poslodavac u skladu s tim i ponaša, a u suprotnom snosi trošak velikih kazni).

No naša Vlada Zakon o radu zapravo uređuje Zakonom o trgovini tako da zabrani rad trgovinama.

I da bi sve bilo još apsurdnije donesena je odluka da radnici ipak mogu raditi u te dane tj. slagati robu u dućanima na police, čistiti prostore ali ne smiju biti otvoreni dućani i ne smiju prodavati robu. Pa gdje ste tu zaštitili radnike?

Kako je moguće da je Ustavom zagarantirano pravo na rad svima a onda mogu raditi samo neki?

Jel’ mi umjesto nadolazeće 2024. možda živimo u Orwellovoj 1984. gdje su svi jednaki samo su neki jednakiji od drugih.

Kako je moguće da mi trgovci plaćamo najam poslovnih prostora kao i ugostitelji, restorani, kafići, barovi, kladionice i kiosci, a onda je njima dozvoljeno raditi, a nama nije?

Jel’ to jednaka, korektna i fer pozicija na tržištu?

I onda nam još serviraju tezu kako bi bilo divno produžiti turističku sezonu ulažući u kongresni turizam (petak i subotu su u pravilu kongresi i predavanja a onda nedjeljom kad gosti mogu malo prošetat gradom – gle čuda ništa ne radi!)

Zaista fenomenalno!

Zamislite posao u trgovini gdje vam neko oduzme 18 radnih dana u sezoni a mučite se pokriti troškove kroz 5 zimskih mjeseci (pametnije i bolje je ne raditi ali želite participirati u ponudi i produljenju turističke sezone pa unatoč gubitku radite i zimi) i jedva čekate Uskrs da dođu gosti a onda opet gle čuda ne možete raditi dva dana.

Zamislite gosta koji dođe u apartman za Uskrs a onda dva dana ne može kupiti osnovne namirnice. Da im možda javimo da ponesu od doma?!

Navodim primjere u turizmu i turističkim destinacijama i mjestima i gradovima na Jadranu a ima i drugih primjera:

Zamislite cvjećarne i dućane koji prodaju cvijeće i svijeće za blagdan Svih svetih, a zabranjen im je rad za blagdane. Pa zar to nije paradoksalno i da ne kažem nenormalno. Kad ljudi očekuju najveći prihod, država im zabranjuje rad.

I onda ti velevažno daju subvencije i poticaje za otvaranje samostalnog poslovanja da bi te Zakonom o trgovini u drugom koraku ubili.

Ako nije bilo dovoljno argumenata evo sad malo o brojkama:

Udruga Glas poduzetnika broji preko 200.000 (dvjesto tisuća ) članova.

Ne uzimajući u obzir velike lance u turističkim mjestima duž obale a i u ostalim kontinentalnim mjestima koja su vezana uz turizam imate više od 50.000 (pedeset tisuća) malih poduzetnika i poslovnih jedinica koje ostvaruju određeni prihod. Uzmimo konzervativno da je to 1.000€  u prosjeku dnevno (realno je daleko više). To je 50.000.000€ (pedest milijuna eura dnevno).

Pomnožite to sa 18 radnih dana koji su vam uskraćeni i dobit ćete 50.000.000€ x 18 = 900.000.000€ ( devetsto milijuna eura).

Pametnome dosta.

Kakvo divno blagostanje mora biti u državi koja se odriče ovakvog prihoda od PDV-a i poreza na dobit!

Na žalost opet je donesen jedan zakon na brzinu, bez dubljeg promišljanja i bez konzultacija struke što će prouzročiti znatnu štetu i nanjeti velike gubitke malom i srednjem poduzetništvu, a i državi u cijelosti.

A tako je malo potrebno zdrave pameti i dobre volje da se prava radnika, a i poduzetnika zaista poštuju i da svi budu zadovoljni.

Ovako ponovo moramo tražiti pravdu na Ustavnom sudu kao i 2009. godine kad je ovakav zakon pao - napisao je u svom pismu Gordan Kolar, prenosi Dubrovnik.net.

A.B.