PODZEMNI SVIJET KRŠA Špilja Miljacka II

Ulaz u špilju Miljacka II nalazi se u samom kanjonu na nadmorskoj visini od 115 m. Formiran je u prominskim naslagama. To je najduži topografski snimljen speleološki objekt na području NP „Krka“. Istražen je u duljini od 3 365 m, ali se iz geoloških i geomorfoloških karakteristika terena da zaključiti da se glavni špiljski kanal nastavlja u istome smjeru pa postoji mogućnost da špilja bude dulja od pet kilometara.

Špilja Miljacka II veliki je izazov za speleološka i speleoronilačka istraživanja. Radi se o teško prohodnome speleološkom objektu, kojemu maksimalna dubina špilje iznosi 29 m, a maksimalna vertikalna razlika 50 m. Špilja ima karakterističnu ulaznu dvoranu velikih dimenzija. Glavni, ujedno i najdulji, kanal generalno se pruža u smjeru SZ-JI. Pored suhih kanala, špilju karakteriziraju povremeni sifon, veliko jezero i (zasad) šest jezerskih sifona.

Na temelju topografskog nacrta i prikupljenih speleomorfoloških podataka, špilja Miljacka II prema morfološkom tipu kategorizira se kao etažni i razgranati speleološki objekt. Prema genetskom tipu, spada u tektonsko-erozijske (poligenetske) speleološke objekte. Prema hidrološkim karakteristikama, Miljacka II objekt je sa stalnim vodenim tokom, u kojemu količina vode ovisi o hidrološkim prilikama na širem području. Špilja pripada vrijednom dijelu hrvatske geobaštine.

Špilja je periodički jaki izvor. Za visokoga vodostaja špiljom teče podzemna rijeka. Špilju krase kalcitni stalagmiti i stalaktiti izuzetne ljepote. U ulaznom dijelu špilje mogu se vidjeti i crne rahle nakupine guana, šišmiševa izmeta, a na stropu iznad nakupina sjajna crna kora, vjerojatno fosfatni minerali nastali reakcijom šišmiševe mokraće s vapnencem.

Uslijed vanjskih vremenskih utjecaja, temperatura zraka u ulaznom dijelu objekta znatno varira i iznosi prosječno 13,9 °C, dok je na većoj udaljenosti od ulaza stabilnija, s prosječnom vrijednošću od 13,1 °C.

U špilji Miljacka II utvrđene su pedeset četiri svojte beskralježnjaka, koje spadaju u čak osamnaest viših sistematskih kategorija. Među njima znatan je broj endemskih svojti Dinarida i Hrvatske. Za strigu špiljsku velekamenjarku Eupolybothrus cavernicolus, koja je stenoendem, NP „Krka“ je tipski lokalitet. Špilju naseljava i čovječja ribica Proteus anguinus, endemski vodozemac Dinarida.

U špilji Miljacka II u dosadašnjim istraživanjima zabilježeno je devet vrsta šišmiša i uvrštena je na popis Međunarodno važnih podzemnih skloništa za šišmiše (UNEP/EUROBATS), a o svemu više pročitajte OVDJE.

Sponzorirani sadržaj

PROČITAJTE JOŠ:

PODZEMNI SVIJET KRŠA Špilje na području slapa Miljacka