Pokrenuta inicijativa za brončani spomenik Jakši Fiamengu u Komiži

SPLIT/KOMIŽA - Točno na petu obljetnicu smrti Jakše Fiamenga upriličena je književna večer njemu u čast u kavani Luxor na splitskom Peristilu, koja je bila prepuna njegovih prijatelja i poštovatelja. Inicijator ove svečanosti bio je književnik i Jakšin suradnik Siniša Vuković, koji je i moderirao ovu manifestaciju, a organizator i pokrovitelj Savjet za kulturu splitskog SDP-a i gradski vijećnik Davor Matijević. 

U programu su sudjelovali profesor emeritus Joško Božanić, Jakšin bliski prijatelj Ante Mekinić, profesorica hrvatskog jezika Suzana Piacun i tenor Branko Tomić, legendarni pjevač muške klape 'Filip Dević', koja je izvela i nekoliko uglazbljenih Fiamengovih pjesama, javlja Dalmatinski portal.

Profesor Božanić prisjetio se svojih cimerskih dana iz mladosti, kad je dijelio studentsku sobicu s Jakšom u Splitu, gdje su obojica stigli na školovanje iz rodne Komiže. Sjeća se bilježnice s pjesmama koje je Jakša uredno ispisivao i slagao još i prije nego što su počeli biti objavljivani. Davši panoramski pregled na cjelokupno pjesnikovo djelo, Božanić je istaknuo jednu Fiamengovu izjavu izgovorenu u jednom intervjuu, kad je bio rekao da sve u životu što je naučio, naučio je od - cvrčka. Tako je i Jakša sav život pjevao redovito objavljujući pjesničke knjige sve do zadnjega dana. S obzirom na to da je pjesnik najčešće deklamirao svoju pjesmu 'Oteto iz tmine', njegov sugrađanin Božanić pročitao je okupljenima te stihove, zaključivši nastup jednom od rijetkih pjesama što ih je Fiamengo napisao na svojem cokavskom komiškom idiomu - 'Krajica od otuk'.

Producent i izdavač, promotor dalmatinske baštine i Jakšin intimus Ante Mekinić, prisjetio se njihovih druženja i posebno zadnjih pjesnikovih dana. Ističući njegovu važnost za općehrvatsku kulturu, Mekinić je ispričao i jednu prispodobu iz života Jakše i njegovoga mačka Bustera. Naime, pošto je njegov vjerni ljubimac uginuo, Jakša je htio da se zakopa ispod njegovih uklesanih stihova na Marjanu. Budući da je tu nemoguće to bilo učiniti, snašli su se na drugačiji način pa je mačak svejedno svoje konačno počivalište dobio na jednom mjestu zelenoga splitskog brda.

Klapa 'Filip Dević' i Fiamengo surađivali su desetljećima, često i putovali po svijetu, a prvi tenor klape Branko Tomić prisjetio se tih njihovih druženja i mnogobrojnih nagrada što su ih ostvarili od Festivala dalmatinskih klapa u Omišu do drugih smotri na kojima su se dodjeljivala priznanja.

Pokretač ove večeri Siniša Vuković, govoreći o književniku i prijatelju naglasio je kako je Jakša, odnosno Jakov, otišao načinom kako teče rijeka.

- Prošao je tako što je ostao, kao Zrmanja i Krka, kao Cetina i Neretva, da spomenem samo najdulje dalmatinske rijeke - rekao je Vuković.

Ističući kako je sve Fiamengovo pjesništvo položeno na ono nešto glagoljaško koralno i morsko koraljno, Vuković je naveo i paradoks što prati recepciju djela ovoga umjetnika u javnosti. Naime, Fiamenga najviše poznajemo po onome što je najmanje kod njega u estetskom smislu, a to je njegova 'primijenjena poezija' spjevana za skladanje. Pokazujući sve njegove 24 knjige poezije, ne računajući knjige izabranih pjesama i knjige za djecu, Vuković je izrazio žal što je Fiamengo ostao temeljito nepročitan, te da ga se pamti samo po stihovima što dopiru s radija ili televizije.

Na koncu je Vuković svečano objavio i kako je u razgovorima s obitelji pokojnog pjesnika i komiškom gradonačelnicom Tonkom Ivčević inicirao ideju za postavljenje brončane biste Jakše Fiamenga, te pokretanja edicije sabranih pjesama u više svezaka, za što su također obavljeni kontakti s više institucija. 

- Fiamengo svakako zaslužuje i spomenik u trajnom materijalu, poput ovoga duhovnog što ga imamo u njegovim pjesmama, kao i projekt višesveščanoga njegovog pjesničkog salda - podcrtao je Vuković, zaključivši večer s Jakšinim distihom:

I jidrit ću svitlon i uvik znat di son

u jazik domoći dok san gud zapison.

I.B.

PROČITAJTE JOŠ: