Pozdravljanje na moru – Bonton na pučini
Međusobno izmjenjivanje pozdrava u susretima brodova na moru je od davnina bio čin kojim se izražavala radost susreta i upućivale dobre želje. Komuniciranje brodova na moru, osobito ranije, imalo je praktični smisao jer je svaki susret bio dobro došao, prenosi Pomorski muzej iz Orebića dijelove iz knjige “Pomorski običaji i tradicije” autora profesora Vladimira Isaića.
Pri susretima brodovima izmjenjivale su vijesti, informacije o događajima, prilikama na ruti, obavještavalo se o stanju na brodu ili se pružala potrebna pomoć, a često su se predavala i pisma za obitelji pomoraca. Izmjene podataka o navigacijskim, meteorološkim ili hidrografskim prilikama i o drugim karakteristikama područja plovljenja pridonosili su sigurnosti plovidbe. Susreti na moru su razbijali jednoličnost plovidbe po beskrajnim prostranstvima. Poseban je događaj bio susret na moru s brodom iste zastave ili iz istog kraja. Opis jednog susreta dao je M. Kolin u knjizi “Jedrenjaci”.
…”Putujući, susretali bismo naše brodove: dubrovačke, pelješke i riječke plovidbe….
To su bili sretni trenuci kad smo izmjenjivali pozdrave zastavama ili ako smo prolazili jedan blizu drugoga, megafonom. Svi smo se mi kapetani poznavali međusobno, pa smo obično pitali za pravac putovanja i kako je na brodu…”.
Pozdravljanje pri susretu na moru izraz je lijepa ponašanja, a upućuje se i kao izraz dobrih želja za sretno putovanje, bio to pozdrav prijatelju ili pozdrav (brodu) umornom putniku koji se vraća s dalekih mora. Pozdrav na moru je izraz poštovanja, znak naklona mladih kapetana starijima. Pozdrav između brodova izražavao se zvonjavom zvona, isticanjem signala zastava, dovikivanjem megafonima, a u doba parnog, kasnije i motornog pogona na brodovima, zviždukom – ”fišcem” sirene. Pozdrav se davao obično trima dugim zvukovima. Nema utvrđenih propisa o pozdravljanju brodova na otvorenom moru, ipak, u pozdravljanju postoje i neki ustaljeni običaji, pa će, npr. u susretu brzog suvremenog broda i sporog starog teretnjaka prvi pozdraviti “inferiorniji” da prikrije svoju zavist.
Ako suvremeni brod pozdravi prvi, to je ”moralni podstrek” starijem brodu da ustraje na svojim rutama. Obično se pozdravlja prilikom prestizanja ili mimoilaženja brodova.
Međutim, to ne treba shvatiti kao izraz superiornosti niti kao aluziju na superiornost, pravi pomorac to ne čini.
I na našoj obali su brojni lijepi običaji međusobnog pozdravljanja brodova, koji se njeguju kao pomorske tradicije. U napisanom kodeksu ponašanja običaj je, kako navodi pomorski kapetan i pisac Bruno Profaca, da u susretu dva naša broda na ulazu u Jadran prvi pozdravi onaj koji dolazi iz domovine, odajući tako poštovanje onome što se s dalekog putovanja umoran vraća kuci. U susretu brodova iste kompanije, ako se zapovjednici međusobno poznaju – mlađi zapovjednik će prvi pozdraviti.
Ako su zapovjednici istog ranga ili vršnjaci ili se međusobno ne poznaju, tada će svaki sujetno (i samouvjereno) čekati da prvi pozdravi onaj drugi. Jedan od najljepših (i najdražih) na našoj obali je pozdrav koji se s broda upućuju rodnom kraju. Njime se pozdravljaju brodovi i ljudi na njima, sumještani i najdraži. Uobičajeni su i pozdravi koje obitelji upućuju svojim najbližima koji plove na brodovima. Iz tih je pozdrava nastala i jedna naša pomorska tradicija koja je, posve izvjesno, jedinstvena u svijetu i inspirirana je ljubavlju prema moru. Pozdrav pomorcima na brodu opisuje M. Kolin u priči “Pelješka Penelopa”.
…Kad “kraljica Marija” u cik zore prolazi korčulanskim kanalom, te noći gospa Mara ne spava, nego čeka da se pomole svjetla na jarbolu našeg najvećeg putničkog broda. I već oko četiri izjutra… otvara širom prozor svoje sobe , pa mašući s njega bijelom maramom pozdravlja svog harnog sina…
Pozdrav brodskom sirenom rodnom kraju opisuje I. Mileta u djelu ”Prometej našeg pomorstva”.
…To je kapetanski pozdrav zavičaju, svijetu koji je nekad svoje nade i očekivanja gledao na daljinu… To je ujedno pozdrav i počast morskih vukova, starih kapetana… Pozdravi brodovima koji prolaze ostali su tradicijom na dijelovima jadranske obale koji su nekada bili ishodišta pomorstva i pomorskih kapetana. Ostala je tradicija da se pozdravljaju brodovi u prolazu peliškim kanalom, pored Vignja, Kućišta, Orebića. Danju se pozdravlja isticanjem bijelog platna, a noću paljenjem svjetala. Poznata je bila praksa da se prolazak ratnog broda pored Orebića pozdravlja isticanjem zastave a u posebnim slučajevima i pucnjima malog topa glatke cijevi-muzara. Za održavanje ove tradicije zadušno se zalagao Orebićanin Matko Župa.
Uobičajeno je, također, da se na pozdrav broda sirenom otpozdravlja zvonom crkve Gospe od anđela. Ovo pozdravljanje brodskom sirenom i zvonom iz crkve jedinstveno je u svijetu. Tu tradiciju imaju samo 3 grada u svijetu: Orebić, Pirej i Hamburg.
Pri susretu ratnog i trgovačkog broda pravilo je da prvi pozdravlja trgovački brod. Pozdrav se iskazuje spuštanjem zastave do pola koplja, a ratni brod otpozdravlja spuštanjem zastave za 1/3 visine.
U nepisanom pravilu lijepa ponašanja opće je prihvaćeno da se pozdrav odaje brodu tegljaču-neumornom trudbeniku uvijek spremnom da bude na usluzi i da pruži pomoć. U mornaricama koje drže do tradicije i lijepog ponašanja na moru, svaki ce brod odati pozdrav tegljaču. I najneuglednijeg tegljača će pozdraviti, a znak pozdrava su obično tri otegnuta zvižduka sirene. U Nizozemskoj se pozdrav tegljaču odaje spuštanjem zastave. Iako u suvremenom dobu sredstva radiofonije omogućavaju i duže međusobne razgovore, običaji pozdravljanja sirenom ostali su i dalje lijep pomorski običaj.
*Odlomci iz knjige “Pomorski običaji i tradicije” autora profesora Vladimira Isaića u izdanju izdavačke kuće Adamić d.o.o.-Rijeka,2001. god.