Preminuo je Miroslav Bertoša - Vjerojatno najvažniji istarski povjesničar

Preminuo je Miroslav Bertoša, doktor znanosti, profesor emeritus, član suradnik Akademije a vrlo vjerojatno najbitniji istarski povjesničar zadnjih pola stoljeća. Imao je 85 godina. Preminuo je u Puli 24. kolovoza 2023. godine, a pokopan je na groblju Moj mir u Pazinu.

Rođen u Beogradu, 1938., 1947. njegova se obitelj vratila u svoji zavičaj, u Pulu, gdje je Bertoša završio osnovnu školu (1949.) i osam razreda Hrvatske gimnazije (1957.) a potom i profesionano djelovao. Najdublji trag je ostavio u historiografiji novijeg vijeka, bio je najbolji poznavatelj povijesti Istre u mletačko doba.

Diplomirao je povijest s književnošću na Pedagoškoj akademiji u Puli (1963.), a potom povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1966.). Na tom je Fakultetu obranio doktorsku disertaciju pod naslovom „Gospodarske i društvene prilike u mletačkom dijelu Istre u doba kolonizacije XVI. i XVII. stoljeća“ (1981.).

Svoj znanstveni interes najviše je usmjerio prema Istri u novom vijeku, ali povremeno je zalazio i u starija i novija razdoblja. Glavno područje njegova znanstvenog interesa obuhvaćalo je istraživanje gospodarskih, društvenih, etničkih, migracijskih, kolonizacijskih i kulturno-antropoloških pojava u Istri (prije svega u njezinu mletačkom dijelu) i to od kraja XV. do kraja XVIII. stoljeća. Njegovo višedesetljetno djelovanje i rad tiču se i proučavanja te kritičkog vrednovanja istarske historiografske baštine.

Dužnost prvoga generalnog konzula Republike Hrvatske u Trstu obnašao je od 1995. do 1999., a potom se vratio struci. Od 1999. do 2003. bio je upraviteljem Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci; kasnije, od 2019. do smrti, i njegovim voditeljem. Od 2003. do umirovljenja 2008. bio je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Puli.

U zvanje znanstvenoga savjetnika izabran je 1986. Osim što je nastavio znanstveno-istraživački rad u Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU, 1993. postaje i redovitim profesorom Pedagoškoga (kasnije Filozofskog) fakulteta u Puli. Za znanstvenog je savjetnika i redovitog profesora potvrđen 1999., čime je ta zvanja trajno zadržao.

Za člana suradnika Akademije, u Razredu za društvene znanosti, prvi je put izabran 1990.

Objavio je 20 knjiga te oko 1060 ostalih bibliografskih jedinica: izvornih znanstvenih radova i priloga, stručnih tekstova, enciklopedijskih natuknica, recenzija, osvrta i kritičkih prikaza, miscellanea, kolumni i feljtona. Posljednja, 21. knjiga „Trošenje života. Gdje li je život što ga izgubih živeći?“, bit će tiskana koncem 2023.

Pored toga što je bio autorom mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova i voditeljem brojnih znanstvenih projekata, prof. dr. sc. Miroslav je Bertoša ta nova naučena znanja i stečena saznanja, napose pak znanstvenu osjetljivost prema problemima prošlosti, prenosio mnogim naraštajima hrvatskih studenata povijesti. Osim na matičnome Odsjeku za povijest puljskoga Filozofskog fakulteta, tijekom radnoga vijeka, ali i dugo nakon umirovljenja, predavao je na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, Odjelu za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru, Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, poslijediplomskim doktorskim studijima sveučilišta u Dubrovniku i Splitu, a na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli na studiju kulture i turizma do 2021. godine.

Osim znanstvenim radom, prof. dr. sc. Miroslav Bertoša bavio se i publicistikom pa je od 1991. do 2002., u redovitim novinskim kolumnama „Glasa Istre“ pod naslovom „Domišljanje Istre: između povijesnog i fikcijskog“ i „Početak tisućljeća: Dijalozi i solilokviji“, objavio 588 nastavaka osebujnih eseja u kojima se prožimaju povijest, kultura i politika.

Bio je suradnik Centra za povijesna istraživanja u Rovinju / Centro di Ricerche Storiche di Rovigno i njegovih edicija, objelodanjenih pod vodstvom dugogodišnjega direktora dr. sc. h. c. Giovannija Radossija. Više je desetljeća surađivao s državnim arhivima u Rijeci, Pazinu i Veneciji. Surađivao je s najznačajnijim kulturno-znanstvenim ustanovama u Puli, poput Sveučilišne knjižnice, Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, Arheološkog muzeja Istre, Gradske knjižnice i čitaonice i dr. Surađivao  je s Čakavskim saborom i njegovim katedrama (posebice u Istri) te nizom znanstveno-stručnih skupova. Bio je stalni suradnik Zavičajne naklade „Žakan Juri“, Istarske književne kolonije „Libar od grozda“, Istarske naklade u Puli i dr.

Više o profesorovom iznimnom akademskom putu pročitajte OVDJE.

A.B.