Priznanje “Plave vrpce Vjesnika” prijateljima Dina Miškića
Dodijeljeno je priznanje Plava vrpca Vjesnika 2018. koju od 2012. godine dodjeljuje Sindikat pomoraca Hrvatske, a o najhrabrijima odlučio je Odbor za dodjelu Plave vrpce Vjesnika.
Na dodijeli su bili i prijatelji nestalog šibenskog kapetana Dina Miškića koji su pokrenuli inicijativu putem Facebook stranice Bourbon Rhode Rescue nakon što se o Miškićevoj sudbini od 26. rujna ništa pouzdano ne zna, a za kojim je, kao i za šestoricom pomoraca s kojima je u Atlantskom oceanu, usred uragana Lorenzo, doživio havariju na tegljaču “Bourbon Rhode” francuske kompanije Bourbon Offshore tragao cijeli svijet, prenosi Dalmacija danas.
I nije neskromno ni pretjerano reći da su upravo oni, kapetanovi prijatelji, taj svijet dignuli na noge pozvavši ga u pomoć. No nažalost, rezultata do danas nema. Dinovi prijatelji Srđan Kalebota, Đurđa Vrljević Šarić, Sebastian Latocha, Ines Latocha, Anita Perkov Kalebota, Maja Sulje, Ivana Gulin i Milica Štrkalj, za svoju inicijativu dobili su skromno priznanje koje za njih ima gorak okus. U ime svih govorila je Vrljević Šarić.
– 26. rujna obitelj Dina Miškića primila je vijest o potonuću broda “Bourbon Rhode”. Dva dana kasnije nastao je naš krizni stožer. Zašto? Jer su informacije dolazile na kapaljku, a obitelj je bila sama, preplašena. Otvorili smo Facebook grupu i preko nje kontaktirali s drugim obiteljima i pomorcima, zvali smo svakoga tko je mogao znati nekog da nam pomogne doći do informacija na terenu – započela je Đurđa Vrljević Šarić.
– Službena potraga započela je 28. rujna. Nakon što su spašena tri čovjeka i pronađena četiri tijela završena je 4. listopada. Zašto? Jer nakon sedam dana kompaniji više nije bilo bitno. Brodovi Bourbona nastavili su mirno ploviti iako su trebali stati. Svijet se nastavio kretati. Svima. Osim obitelji Dina Miškića i još šest članova posade. Našu peticiju za nastavkom potrage potpisalo je preko 40 tisuća ljudi iz stotinu zemalja. Tek nakon pet dragocjenih dana stvaranja buke potraga je nastavljena. Ali u puno manjem obliku. Iako su uočene signalne rakete.
Uz pomoć medija, stvarili smo pritisak prema institucijama takav da su se pokrenuli i sateliti. Nakon tri dana službena potraga je opet prekinuta. Aktivno. Nekoliko dana kasnije stali su i sateliti i prešlo se u motrenje.
Neslužbena potraga, naša potraga i dalje traje. Ne može stati sve dok sedam obitelji imaju nadu. I pitanja.
Shvatili smo da se to što se dogodilo našem prijatelju u svijetu se događa svakodnevno i nažalost prolazi nezapaženo u javnosti.
U protekla dva mjeseca obratili su nam se deseci ljudi, članova obitelji i hrvatskih pomoraca koji su nastradali, nestali, skončali u gromoglasnoj, javnoj pa i institucionalnoj tišini. Priče koje smo čuli lede krv u žilama jer su sve te obitelji u najgorim okolnostima bile prepuštene same sebi. Zbog svega toga i zato što ni danas ne znamo gdje su Dino i njegova posada, ovo priznanje ima gorak okus. Činjenica da ga dobiva grupa ljudi koji nema veze s pomorstvom nego ih je na djelo natjerala nevolja, jest javno priznanje da pravi, učinkoviti sustav podrške i zaštite hrvatskih pomoraca i njihovih obitelji u onim najgorim, tragičnim okolnostima ne postoji.
Dok zahvaljujemo na ovoj plaketi ne možemo se ne pitati tko će učiniti ovo isto za idućeg unesrećenog hrvatskog pomorca i njegovu obitelj koja neće imati vlastiti privatni spasilački tim. To možete jedino vi. Predstavnici i nositelji institucija koje zastupaju hrvatskog pomorca.
Neka Dinova obitelj bude posljednja u Hrvatskoj koja se morala osloniti prvo i prvenstveno na prijatelje.
Neka vam naša borba za Dina i obitelj Miškić bude putokaz za ono što institucije trebaju učiniti i činiti za svakoga pomorca. Jer ako bismo nakon ovog priznanja svi skupa rekli ‘Ad acta onda ne bismo učinili ništa, ni mi ni vi. Mi ćemo nastaviti podržavati obitelj našeg prijatelja, tražiti odgovore, tražiti Dina i njegovu posadu svime što znamo i možemo. Vi nastavite graditi sustav podrške i zaštite pomoraca i njihovih obitelji sve dok ne bude tako da mu Bourbon Rhode Rescue tim ne bude vrijedan ni spomena, a kamoli javnog priznanja – naglasila je Vrljević Šarić.
D.G.