Prvi čovjek Last Minute Open Jazz Festivala
Bale u Istri, ovog ljeta, tijekom četiri vikenda, postaju središnje mjesto za ljubitelje vrhunskog jazza u Hrvatskoj.
- Odlučili smo malo olakšati festival jer je izazovno provesti četiri uzastopne noći bez dovoljno sna te uza sve to paziti na muzičare i brinuti jesu li jeli, pili, naspavali se, boli li ih glava, imaju li tablete, jesu li stigli i gdje su se parkirali. Ovako to radimo po jedan dan, pa kasnije opet isponova. Organizacija takvog festivala je jako zahtjevna i jako skupa. Kamene priče nisu samo festival i jazz klub, one su i vrhunski ugostiteljski doživljaj koji treba dnevnu pažnju. Ove godine smo puni iznenađenja poput Tome Ricova na samom otvaranju, pa Ane Uršule Najev na jamu u Kamenim pričama, spomen na Mladena Barakovića i svirku za njegovu dušu. Sjetit ćemo se mnogih koji ne mogu biti s nama. Last Minute Open Jazz Festival, ponavljam, znači da je posljednji tren da spasimo muziku i umjetnost uopće - priča za Bale-Valle.com Tomislav Lovro Pavleka, prvi čovjek Last Minute Open Jazz Festivala.
Inovacija u formatu festivala
Na pitanje kako je došlo do ove inovativne ideje o seriji subotnjih koncerata tijekom ljeta, Pavleka odgovara:
- Vremena i ljudi se mijenjaju. Danas ljudi teže drže koncentraciju na duže staze. Sve se skraćuje na upotrebljivu formu koju ljudi mogu prihvatiti. Novi ljudi su drugačiji. Oni su spojeni na neki električni mozak koji im određuje mjere i ciljeve. Svakako da je to nama dobro i mnogo lakše je s takvim ljudima nego onima prije koji su puno više mislili i naprosto kritički promatrali svijet.
U Kamene priče domu sviralo je oko 1100 muzičara koji su došli od svukuda. Zastupljena je bila čitava planeta. Priča svakako ima, no radije ih ne bih dijelio s bilo kime. One su jedinstveno i osobno blago koje ne dam - priča Pavleka.
Bale su postale sinonim za jazz
Bale, slikoviti istarski grad, postao je domaćin ovog prepoznatljivog jazz festivala.
- Siguran sam da su djelomično vrsta glazbe i naša sjajna i dobra publika odredile i pravac kretanja našeg malenog mjesta. Ono je krhko, malo, jednostavno. Ljudi se polako prilagođavaju novim standardima življenja pa tako i jazzu koji sada tu već godinama više ne smeta, kao neki ptičji pjev. Ili mi se samo tako čini...
Izvođači se biraju i selektiraju čitavu godinu. Shodno našim i njihovim mogućnostima pred samo ljeto ih složimo u smislen niz. Poruka tog niza je uvijek skrivena i onaj koji se potrudi lako može razumjeti što mi to govorimo. Muzika je znate, komunikacija. Nikada nisam najavljivao i izdvajao imena jer to uskraćuje ljepotu moguće afrimacije novih ljudi. Velika imena prekriju ona manja, što nije fer.
Budućnost(i) festivala
Moj i naš Festival je kao kad udomite uplašenog psa. Treba mu vrijeme da zalaje, sa vama se raduje. Ciljevi su da se uklopi ili u evoluciju ili da degradira. Kojim će putem krenuti jazz u Balama pitanje je za Milijunaša. Samo neki kviz to može odgonetnuti. Znate, ponavljam, takvi festivali poput jazz festivala su skupe edukativne rupe reda u svijetu modernog i rekao bih potpunog apsurda. Muzika vam vraća dostojanstvo i objašnjava tajna pravila. Ona je nedokučiva bez inicijacije, nešto poput tajnih društava, samo inicirani razumiju kuda jazz ide i zašto je tu gdje je - opisuje Tomislav.
Podrška festivalu
Pomažu mi uvijek iste osobe: Melita Lovrićević, Nino Rajčević, Zvonimir Kuhtić i djeca mojih prijatelja koja su dobro odgojena i razumiju se u posao i pogađaju jezgru. Bez mladih koji nas okružuju, a često ih zanemarujemo, nema naprijed dragi ljudi. Nema vam nikud bez smislene edukacije i dobrih škola. Naš Festival je škola ogromne snage. Znate, Georgiev je baletom i baletnom matematikom rješavao važne zadatke koje se tiču evolucije čovjeka i žene. Najviše mi pomaže narod Bala svojim novcem i strpljenjem - iskren je Pavleka.
Last Minute poruka za ljubitelje jazza
Sačuvajmo dostojanstvo unatoč toj paradoksalnoj točki u kojoj smo svi zapali. Odvojiti laž od istine može čovjek samo svojim srcem i potpuno slobodnom intuicijom. Jazz je intuitivna igra koja predviđa i pri tom zabavlja emocije te ih slaže kao kakav mali računalni drveni stroj. Onaj na kuglice, znate - zaključuje Tomislav Lovro Pavleka.
I.B.