Prvim obilježavanjem Dana planete Zemlje započelo je zlatno doba aktivizma

Oko 20 milijuna ljudi sudjelovalo je u prvim prosvjedima za Dan planete Zemlje održanim diljem Sjedinjenih Država 22. travnja 1970. U New Yorku su ulice u blizini Union Square Parka pretvorene u “ekološki karneval” u jednoj od najvećih demonstracija koje grad nije vidio desetljećima.

Ogorčenje zbog izlijevanja nafte u Kaliforniji bio je zapravo katalizator za ovaj praznik koji se slavi svakog 22. travnja. U SAD-u su upravo ti prosvjedi utrli put za nužno potrebnu zaštitu okoliša.

Svake godine 22. travnja ljudi širom svijeta okupljaju se kako bi odali počast Zemlji i sačuvali svoj zajednički dom. Poznat kao Dan planete Zemlje, praznik je započeo u Sjedinjenim Državama 1970. godine s onim što je prvobitno najavljeno kao obično podučavanje na fakultetima. Od tada se razvio u globalnu proslavu dostignuća pokreta za zaštitu okoliša – i podsjetnik na veliki posao koji tek čeka da bude obavljen.

Briga za okoliš dugo je postojala i prije osnivanja Dana planete Zemlje. Između 14. i 16. stoljeća ljudi su se počeli bojati da zagađenje i opća prljavština pridonose epidemijama kuge, dok se metode očuvanja tla mogu pratiti i u Kini, Indiji i Peruu još čak prije 2000 godina.

No, isti val aktivizma koji je doveo do stvaranja Dana planete Zemlje, također je započeo novo doba zakonodavstva o zaštiti okoliša – ono doba koje je donijelo Zakon o čistom zraku i Zakon o čistoj vodi, kao i stvaranje Agencije za zaštitu okoliša. Evo kako je Dan planete Zemlje postao praznik – i zašto se aktivisti nadaju da će nastaviti oblikovati održiviju i bolju budućnost.

Kako je uopće započelo obilježavanje Dana planete Zemlje?

Šezdesete su bile desetljeće buđenja svijesti o okolišu za veći dio Sjedinjenih Država. Većina Amerikanaca upoznala se s učincima onečišćenja zraka 1962. godine kad je prirodoslovkinja i bivša morska biologinja Rachel Carson objavila knjigu Silent Spring. U utjecajnoj knjizi Carson je pomno opisala kako je DDT, tada široko rasprostranjeni pesticid, ušao u lanac prehrane i izazvao rak i genetska oštećenja kod ljudi i životinja.

Silent Spring bio je instant bestseler, potičući ljude da dovode u pitanje utjecaj moderne tehnologije na okoliš, dok je postavljao pozornicu za ubrzanje ekološkog pokreta. No, trebat će još osam godina prije nego što opipljivi propisi o okolišu budu doneseni  i preneseni u zakon, piše National Geographic.

Jedan od izvornih titana ekološkog pokreta bio je otac Dana planete Zemlje, bivši demokratski senator Gaylord Nelson iz Wisconsina. Uporni progresivni i ljubitelj divljine, Nelson je za svoj prioritet stavio donošenje zakona o zaštiti okoliša poput Zakona o divljini iz 1964., koji je štitio savezno zemljište, i Zakona o divljim i slikovitim rijekama iz 1968., koji je uspostavio proces zaštite rijeka slobodnog protoka.

U siječnju 1969., razorno izlijevanje nafte u Santa Barbari u Kaliforniji nadahnulo je Nelsona da predvodi novi pristup ekološkom pokretu. Izlijevanje nafte, koje je ubilo tisuće ptica i zagadilo plaže duž kalifornijske obale, bilo je najveće koje su SAD vidjele u to vrijeme i ostalo je najgore u povijesti Kalifornije.

Potaknut energijom studenata koji sudjeluju u antiratnim prosvjedima, Nelson je krenuo poticati istu vrstu akcije ali u ime okoliša. Iznio je ideju za predavanje—namjenske rasprave između nastavnika i studenata o okolišu. Odabrao je 22. travnja 1970., datum između proljetnih praznika i završnih ispita, kako bi omogućio maksimalno sudjelovanje studenata.

Nelson je angažirao Petea McCloskeyja, kalifornijskog republikanskog predstavnika, i Denisa Hayesa, mladog aktivista, da pomognu organizirati prosvjede. Ubrzo su napori prerasli u ono što se sada naziva prosvjed za Dan planete Zemlje. Do 22. travnja interes je toliko narastao da je 20 milijuna Amerikanaca na 2 000 koledža i sveučilišta i 10 000 osnovnih škola sudjelovalo u prvom Danu planete Zemlje kroz demonstracije, čišćenje rijeka i još mnogo toga.

Ankete iz tog vremena pokazale su da je briga za okoliš skočila u prvi plan javnog mnijenja – a zagađenje zraka i vode čak se smatralo važnijim od pitanja rase i kriminala. U anketi iz 1971. 78 posto Amerikanaca navelo je da bi bili spremni platiti za čišćenje zraka i vode.

– Razlog zbog kojeg je Dan planete Zemlje funkcionirao je taj što se sam organizirao – rekao je Nelson za New York Times. – Ideja je bila vani i svi su je prihvatili. Želio sam demonstracije tolikog broja ljudi da bi političari shvatili da je ljudima stalo do ovoga.

Dok je Nelson vodio tužbu, bujna podrška javnosti zakonodavstvu o zaštiti okoliša izazvala je široku podršku u Kongresu i Bijeloj kući. Zamah prvog prosvjeda za Dan planete Zemlje trajao je cijele godine – i predstavljao je neke od najjačih zakona o zaštiti okoliša do sada.

Do kraja 1970., predsjednik Richard Nixon potpisao je Zakon o nacionalnoj politici zaštite okoliša, Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu i Zakon o čistom zraku, koji postavljaju temelje za vladine agencije za procjenu utjecaja svojih aktivnosti na okoliš, postavljaju zdravlje i sigurnosne standarde na radnim mjestima, te dopuštene regulacije emisija u zrak.

Kako bi učinkovitije nadzirao i centralizirao sve ekološke propise, Nixon je osnovao Agenciju za zaštitu okoliša Sjedinjenih Država—koja je osnovana samo osam mjeseci nakon prvog Dana planete Zemlje.

Briga za zaštitu okoliša nastavila se tijekom 1970-ih kada je Kongres donio Zakon o čistoj vodi, koji regulira ispuštanje onečišćujućih tvari u vode SAD-a, Zakon o ugroženim vrstama koji štiti divlje životinje od izumiranja i Federalni zakon o insekticidima, fungicidima i rodenticidima, koji je regulirao pesticide.

Nelson je bio u središtu većine ovih velikih zakona o zaštiti okoliša, točnije Zakona o čistom zraku i vodi i Zakona o ugroženim vrstama. Proširio je svoj ekološki aktivizam i postao glavni sponzor zakona koji su očuvali Appalachian Trail, uspostavili standarde učinkovitosti goriva i zabranili DDT.

Samo 10 godina nakon prvog Dana planete Zemlje, Nelson je u časopisu EPA Journal napisao da su predviđanja o kraju zlatne ere zaštite okoliša bila preventivna i netočna.

– Svakome tko je obratio pažnju, jasno je da je ekološki pokret sada daleko jači, daleko bolje vođen, daleko bolje informiran i daleko utjecajniji nego što je bio prije deset godina. Njegova snaga svake godine raste jer javno znanje i razumijevanje rastu svake godine – napisao je Nelson.

Pokret za Dan planete Zemlje postao je globalan za svoju 20. godišnjicu. Hayes je organizirao kampanju koja je mobilizirala 200 milijuna ljudi da potaknu ekološka pitanja i promoviraju recikliranje putem skupova i lanca bubnjeva u Gabonu. To je utrlo put za konferenciju Ujedinjenih naroda u Brazilu 1992. godine usredotočenu na okoliš, nazvanu “Earth Summit”, signalizirajući ozbiljnije napore globalnih upravljačkih tijela prema održivosti.

Nekoliko godina kasnije, Nelsonov doprinos okolišu odlikovan je u obliku Predsjedničke medalje slobode 1995. Nelson je nastavio predvoditi ekološki aktivizam u novom tisućljeću, ali ovaj put se usredotočio na najnovije prioritete, a to si globalno zagrijavanje i čista energija.

I.B.