PULSKI LUKOBRAN Jedan od najvećih projekata na Sredozemlju s početka 20. stoljeća
Izgradnja pulskog lukobrana (diga ili Staudamm) započela je 1910. godine dok je Pula bila pod Austro-Ugarskom vlašću, kao obrana grada od neprijateljskog brodovlja i podmornica. Ali isto tako kao zaštita od snažnih i velikih valova.
More je, naime, znalo doprijeti do pod zidine stare jezgre, Zlatnih vrata, a pri jakim zapadnim i jugozapadnim vjetrovima prodiralo je u podrume Marine Casina i kazališta Politeama Ciscutti. Da bi, stoga, zaštitila rastući grad i svoju ratnu luku, Austro-Ugarska je poduzela u to vrijeme jedan od najvećih projekata na Sredozemlju, prenosi Glas Istre.
Odluka o gradnji lukobrana donijeta je nakon opsežnih proučavanja, uspoređivanja s drugim ratnim lukama i njihovih lukobrana, izbora oblika, dubine, dužine i širine, oceanografskih i hidrografskih ispitivanja. Obavljene su i opsežne pripreme u stvaranju platformi za rad. Na prostoru Val de Figo, uvale Smokvice, u podnožju brda Muzil, “odrezan” je dobar dio brda, obavljen izbor i pripreme kamenoloma i ostalog materijala, te završna mjerenja mora na odabranoj trasi.
Sagradila ga Austro-Ugarska
A što kažu podaci o ovom objektu? Pulski lukobran sagradila je Austro-Ugarska između 1910. i 1914. godine s ciljem obrane od neprijateljskog brodovlja te zaštite priobalja i grada od naleta većih valova. Procjenjuje se da su u lukobran ugrađene stotine tisuća kubika kamena i desetine tisuća kubika betona. Iako je planirana dužina bila 1.200 metara, ostao je 141 metar neizgrađenog dijela, a nešto više od 250 metara je nedovršeno. Širok je sedam metara, a dubina do prirodne stijene, na kojoj je podignut nasip, iznosi od 20 do 36 metara. Korijen lukobrana je na rtu Kumpar, a proteže se 350 stupnjeva prema rtu Proština.
Danas je lukobran neugledan, nestabilan i potencijalno opasan zbog nebrige za taj strateški infrastrukturni objekt koja ga je pretvorila u derutnu i sve manje funkcionalnu građevinu. Vertikalni zid lukobrana je urušen, odnosno nedovršen u dužini od 254 metra, a postojeće berme (nasipani kamen pod vodom, koji dodatno učvršćuje lukobran) su neuredne.
Kruna je na pojedinim dijelovima u potpunosti razrušena i ispod razine mora, što omogućuje prelijevanje čak i osrednjih valova. Većim dijelom je neprohodna, a na pojedinim mjestima vide se komadi hrđave čelične armature. Također, pod utjecajem valova i korozije, na njoj su nestali vezni prsteni. Nasip i ostali dijelovi lukobrana neznatno su oštećeni i ne prijete stabilnosti objekta
Kako bi lukobran mogao obraniti Pulu od plimnog vala i biti funkcionalan za gospodarsku i rekreativnu namjenu potrebna je njegova sanacija koja se treba provesti u tri faze. Prva faza uključivala bi iskop postojećeg nasipa uz sami postojeći zid lukobrana. Zatim bi se, u drugoj fazi, uložilo u postavljanje kamenometa i bermi s obje strane postojećeg zida lukobrana. Sljedeću fazu, činilo bi postavljanje nadbetona nad postojeći zid i, povrh njega, armirano betonske krune s armaturom. Nakon provedene sanacije lukobran bi trebao ispunjavati zadaću za koju je prvotno bio namijenjen.
Nebriga za lukobran stariji od stoljeća, vidljiv je iz svemira, o čemu svjedoče i satelitske snimke.
I.B.
PROČITAJTE JOŠ: