REKVIJEM ZA TIŠINU Tonka Alujević: "Puno milja je iza mene, a nikad nisa bila na vulgarnijem mistu!"

U Hvaru san...i razmišljan kako nikad u životu, a ostalo je puno milja iza mene, nisan bila na vulgarnijemu mistu. Vidila san razne poraze određenih sredina, posrnuća i potonuća ali ovakovome primitivizmu i prostituciji nisan nikad svidočila.

Ova je generacija, ova je jadna služinčad napisala rekvijem, Rekvijem za tišinu. Onaj koji se boji mira, kojemu stalno nešto mora zvižjat, bučit i larmat je primitivna i bolesna osoba. I naravno gramzljiva. Postali smo društvo koji će dozvolit svaku vrst poniženja, pritrpit svu silu nasilja, držat pet miseci čepe u uši samo da bi se ogrebali za te prasačke pineze.

Mnogi će našu rič šušur spominjat u kontekstu buke, galame ali šušur je benigan i simpatičan. On se odnosi na žamor, na ciku dice, na cvrčke, normalno disanje jednoga živoga mediteranskoga grada, na nešto šta ga čini suprotnošću kontinentalnoj dosadi.

Šušur je bija kolur konteksta, njega više nema, zaminilo ga je, ovo novo stanje uma koje upravo doživljavamo na polju javnoga gradskoga života, a zove se i jest šizofrenija.

Amandman ili dopuna:

Svaki cent zarađen od ovoga jada od ponude osvanit će ka problem u kući. Petorostruki novac neće in bit dovoljan da bi od dugova i iz ovisnosti spasili najrođenije. Gledat će i već gledaju narkomančiće, alkoholičare i kockare za svojin stolon. Rastočit će ih ka staru bačvu. Kako je i red.

Tonka Alujević