Route 66: Pomorac iz Zadra na avanturi života
Pomorac Ivan Marcelić koji se sredinom svibnja otisnuo na avanturu života – vožnju motorom najpoznatijom cestom s istočne na zapadnu obalu Sjedinjenih Američkih Država, Route 66, stigao je do njenog kraja pa se javio iz Amerike. Na ovaj put – coast to coast – otisnuo se kako bi ispunio dječačke snove ali i kako bi promovirao ljubljeni grad i voljenu zemlju.
- Dvije vremenske zone, oko 5.000 kilometara u dva tjedna, velike temperaturne razlike (od 6 do čak 45 Celzija), vlaga, brza izmjena kišnih i sunčanih razdoblja, propala ispucana cesta i brzi autoputovi… Sve to krasi Route 66. Zato moram čestitati svima koji su uspješno završili ovo zahtjevno putovanje - ispričao je Marcelić te naglasio kako je dnevni tempo, koji je organizirala tamošnja agencija, bio poprilično dinamičan, piše Zadarski.
- U prosjeku smo vozili oko 400-450 kilometara i nije bilo vremena za ono naše, dalmatinsko ”pomalo ćemo“ - smije se Marcelić te ističe kako su vozili u grupi od 15-ak motora, mahom parova.
- Ekipa je bila od svukud: iz Portugala, Španjolske, Islanda, Irske, Njemačke, čak i iz Hrvatske. Nas oko trideset. Fenomenalni ljudi od svojih 45 pa sve do 65 godina - priča Marcelić.
Zanimljivo je kako su se vremenske prilike izmjenjivale nevjerojatno brzo pa su se čak nekoliko puta u danu morali presvlačiti.
- Kiša nas je pratila gotovo cijelo vrijeme… No, vozili smo uvijek brzinom od oko 110 do 130 km/h, padala kiša ili ne. Važno je naglasiti kako se, kad izađeš na autoput, moraš ”stopiti” s ostalim vozačima inače te odnese promet. Ogromni kamioni voze brže od normalnih automobila bez ikakvog poštovanja prema dugim sudionicima prometa. Cesta ima pet traka i svi lete. Vozi se u zig-zag formaciji, zaustavlja se svaki sat na 15 minuta. Ručak je uvijek bio oko 13 sati u lokalnim zalogajnicama - ističe Marcelić te dodaje kako je cesta na autoputu jako loša, ispucana i puna ulegnuća i zakrpa.
- Vozili smo otprilike 70 posto stare Route 66 ceste i oko 30 posto autoputa. Stara Route 66 cesta je zapuštena, vodi kroz stare napuštene gradove, s tek nekoliko stanovnika koji žive od ovakvih prolaznika, nas putnika. Uglavnom prodaju suvenire i majice s logom Route 66, a nude kave te sokove. Hranu ne bi puno ni spominjao jer jedva čekam juhu – smije se.
Ulazak u velike gradove: Chicago, St. Louis, Las Vegas je iscrpljujući. Traje sat-dva jer su gužve nesnošljive! Uglavnom isijavanje asfalta i toplina motora uzme ti svu energiju i budeš mokar do kože. No, to je sve dio ove priče i može se jer je to iskustvo koje je zaista jedinstveno – naglasio je Marcelić te dodao kako ljudi kroz Ameriku znaju za Hrvatsku, dok za Zadar malo manje.
- No, pobrinuo sam se za to! Podijelio sam stotinjak materijala koji mi je omogućila Turistička zajednica Grada Zadar, polijepio sam preko 100 naljepnica i podijelio 50-ak raznoraznih hrvatskih poklona. Vozio sam motor u majici na šahovnicu i zadarskom dresu s brojem 8, brojem mog pokojnog oca Bruna Marcelića zbog kojeg sam također krenuo na ovaj put, tako da sam cijelim putem bio prepoznatljiv – ispričao je ovaj svestrani pomorac.
Cijeli članak i sve detalje ove avanture pomorca Ivana Marcelića pročitajte OVDJE.