Rukovodstvo Hrvatskog ronilačkog saveza odgovorilo olimpijcima: "Iznesen je niz netočnih i zlonamjernih navoda" |

Hrvatski ronilački savez je podužim odgovorom reagirao na otvoreno pismo osmero hrvatskih reprezentativaca u ronjenju na dah u kojem ukazuju na, po njihovom mišljenju, neodrživu situaciju i na neke nevjerojatne stvari koje se događaju u Hrvatskom ronilačkom savezu, ali i oko njega. Nositelji tri zlatne i dvije srebrne medalje otvoreno su prozvali dužnosnike unutar saveza i to “zbog njihove nesposobnosti, nestručnosti, nezainteresiranosti, osobnog koristoljublja i sabotaže”. Predsjednik, dopredsjednik i Izbornik Hrvatskog ronilačkog saveza, odlučili su na ovo reagirati.

Odgovor vodstva Hrvatskog ronilačkog saveza prenosimo u cijelosti:

“Poštovani, ovim putem želimo, kao Predsjednik te, Dopredsjednik i Izbornik Hrvatskog ronilačkog saveza, informirati hrvatsku javnost, sve članice HRS-a, Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatsku zajednicu tehničke kulture u koje je HRS udružen, o izrečenim neistinama na račun HRS-a u „Inicijativi hrvatskih reprezentativaca“ od 01. listopada 2021.

HRS kao krovna organizacija ronjenja u Hrvatskoj okuplja 110 klubova i isto tako 250 ronilačkih centara, a istovremeno predstavlja RH u međunarodnim okvirima u ronilačkim športovima. CMAS ronilački športovi objedinjuju 8 grana ronilačkog športa gdje je u RH razvijeno 6 športskih grana (ronjenje na dah, plivanje perajama, podvodna orijentacija, podvodni hokej, podvodna fotografija i podvodne vještine) od kojih je jedna od njih i ronjenje na dah – apnea sukladno nomenklaturi športova HOO.

U priopćenju za medije izneseno je niz netočnih i zlonamjernih navoda od strane bivšeg trenera Ivana Drviša koje je potpisalo nekoliko natjecatelja ovogodišnje reprezentacije u Turskoj iz svega 2 ronilačka kluba iz Zagreba i jednog natjecatelja iz Šibenika koji je postao reprezentativac prvi put prije 20 dana. Obzirom da se veći dio natjecatelja nalazi na završnim pripremama u inozemstvu više od 15 dana usuđujemo se sumnjati jesu li stvarno potpisali navedenu „peticiju“ jer je nadnevak dopisa 30. rujna 2021., te stoga smatramo kako je to nepromišljena, neosnovana i zlonamjerna izjava bivšeg trenera gospodina Drviša uz podršku bivšeg trenera Borisa Spajića iz Ronilačkog kluba Submania i čelnika iz Društva za podvodne sportove Zagreb. Ako su stvarno natjecatelji potpisali peticiju držimo da su zavedeni i namjerno krivo informirani od strane navedenog “dvojca“.

U prvom redu potpuno odbacujemo iznesene tvrdnje u „Predstavki“ po kojima je posebno poznat gospodin Drviš još iz 90-tih u stilu „obavještajnog podzemlja“. Na objede s osobne razine suvišno je i odgovarati, ali ćemo činjenično odgovoriti na sve konkretne „optužbe“ koje su označene zvjezdicama:

U HRS postoje tijela koja vode brigu upravo o „bilo kojoj potrebi sporta“ i za to postoje zadužene stručne osobe koje se međusobno konzultiraju kako bi se mogla organizirati državna prvenstva, te izabrati reprezentacija koja može polučiti najbolji rezultat što najslikovitije govori kontinuitet rezultata reprezentacija, ne samo ronjenja na dah – apnee, nego i drugih športskih grana kao što je podvodna orijentacija, plivanje perajama i dr. Sve te osobe su volonteri izuzev bivših trenera reprezentacije ronjenja na dah koji su primali plaću od 13.000 kn mjesečno, što na godišnjoj razini iznosi 156.000 kn po treneru. Do prije tri godine na mjestu trenera bio je gospodin Ivan Drviš, kad je sam podnio ostavku, a nakon toga trenersku poziciju preuzima gospodin Boris Spajić, koji tu funkciju vrši do kraja 2020., a kojeg je predložio njegov prethodnik i mentor I. Drviš. Svi problemi koji su vezani za kašnjenje odabira, pravovremeno nepripremljenih normi upravo je posao trenera. Zakašnjelo najavljivanje svjetskih rekorda i dr. nastaju poradi aljkavog i nekorektnog ponašanja čelnika klubova (DPS Zagreb i RK Submania) što su oni redovito svojim športašima prezentirali kao opstrukciju rada Ureda i stručnih osoba Saveza. Naprotiv, Stručna služba HRS-a savjesno i odgovorno provodi sve donesene odluke, ali isključivo prema točno propisanom protokolu koji jednako vrijedi za sve športove uopće, a ne samo ronjenje. Upravo zbog nepoštivanja protokola od strane bivšeg trenera gospodina Spajića došlo je do raskida suradnje sa HRS-om. Problem se pojavio upravo kada se odlučilo uvesti reda i to dovođenjem novog trenera koji nije iz ovih klanovskih kombinacija, što je najviše povrijedilo ego bivših trenera, koji su ovu funkciju privatizirali za rad isključivo u dva već gore navedena kluba iz Zagreba.
Športska komisija HRS-a funkcionira sada trenutno u smanjenom sastavu, tj. dva od tri člana i prati sve športske grane redovito kao i svake godine do sada, o čemu najbolje govore rezultati koji su u uzlaznoj putanji. Športska komisija nije mogla niti može donositi odluke vezano uz natjecanja u ronjenjenju dok ne dobiju na uvid pravovaljane informacije od strane trenera, koje upravo uvrijeđeni treneri nisu dostavljali na vrijeme, što je još jedan od zaključaka kako je trebalo nešto mijenjati. • Izbornik reprezentacije koji „ne poznaje problematiku niti jednog sporta“, kako mu se spočitava, prati rad potencijalnih reprezentativaca i redovito odabire najbolje reprezentativce, te određuje prioritete o čemu opet govori rezultat osvojenih medalja i svjetskih rekorda. Nije li to potpuno kontradiktorno izrečenim izjavama ?! U opisu posla izbornika nije da bude nazočan svakom treningu (za to su zaduženi treneri), već da analizira i zajedno s trenerom i drugim stručnim osobama donosi procjenu na kojim treninzima i natjecanjima treba biti kako bi mogao donijeti konačnu odluku koga uvrstiti u reprezentaciju. Izbornik tijekom godine za svoj rad ne prima nikakvu naknadu, a biva nagrađen ukoliko reprezentacija ostvari značajan uspjeh/medalje. Ako je zato nagrađen, onda je bilo kakav komentar suvišan, te se samo može protumačiti kao jal i zavist.
Novi trener koji je imenovan sukladno propisanim normama od strane HOO, može nekom biti odabran po „nekom neshvatljivom kriteriju“, ali u ovom slučaju radi se o kineziologu koji ima iza sebe ranije postignute reference u drugim športovima. On nije klupski niti osobni trener nijednog kluba niti pojedinca što je posebno zasmetalo bivšim trenerima, te čelnicima već iznad navedenih dvaju klubova iz Zagreba i angažiran je na plaći od 7.000 kuna (znatno manjoj od prethodnika). Kontinuitet rezultata u 2021., na državnom prvenstvu gdje su postignuta dva svjetska rekorda, te 5 osvojenih medalja (tri zlata i dva srebra) najbolje govore o „nesposobnosti“ novog trenera Franje Pinjuha, koji se istovremeno dodatno educira u ronilačkom športu, što najbolje govori koliko je brzo ušao u novi posao koji uspješno obavlja. Pokazatelj njegovog dobrog rada je i odlična procjena mogućeg sastava reprezentacije za dubinske discipline za svjetsko prvenstvo u Turskoj koje se održava ovaj tjedan, posebno jer je imao situaciju s otežanim uvjetima rada obzirom na pandemiju koronavirusa i epidemiološke mjere u kojoj nije bilo moguće održati državno prvenstvo. Vodeći se dostupnim podacima o prethodno postignutim rezultatima i ovogodišnjim pripremama pojedinih natjecatelja zajedno s izbornikom formirao je reprezentaciju u dubinskom ronjenju. Ako su športaši postigli rezultat i u svakom koraku ih je pratio njihov trener, shodno pravilniku pripada mu i određena nagrada za svoj rad, koja svakako nije oduzeta od športaša, već naprotiv. To, izgleda, najviše smeta potpisnike „priopćenja“. Kad su u pitanju troškovi putovanja za trenera, ono ide na trošak osobnih sredstava HRS-a (nisu sredstva poreznih obveznika), a ne iz razdjela sredstava izdvojenih od strane HOO, gdje je bilo dostatno samo za tri natjecatelja i na koje je HRS dodao sredstva za četvrtog natjecatelja. Isto tako omogućen je i odlazak natjecateljima na trošak sponzora koji imaju mogućnost postizanja značajnog rezultata, što im izbornik redovito odobrava.
Kad su u pitanju novčane nagrade koje se dodjeljuju ronilačkim reprezentativcima temeljem osvojenih isključivo zlatnih medalja na svjetskim i europskim prvenstvima prema Uredbi Vlade RH, one se isplaćuju natjecateljima direktno na žiro račun, a pored natjecatelja pravo na nagradu ostvaruju treneri, izbornik, voditelj reprezentacije i stručne osobe koji dijele ukupne iznose zajedno manje od športaša. Upravo bivši treneri Ivan Drviš i Boris Spajić su dobili najviše od navedenih iznosa, a za osvojene medalje u 2021. nagradu za trenera je dobio trener Franjo Pinjuh, ali i Ivan Drviš (60.000 kn) kao trener-mentor u ostavci. Gospodin Ivan Drviš neargumentirano proziva druge osobe iako je vidljivo da je sam dobio najviše sredstava u proteklom periodu.
Športska komisija HRS-a svake godine najkasnije u listopadu šalje raspis za domaćinstva natjecanja u narednoj godini, pa zato nikako ne stoji konstatacija „ne vode brigu o organizaciji nužno potrebnih domaćih natjecanja“. Za organizaciju svakog državnog prvenstva HRS izdvaja znatna sredstva iz proračuna osobnih sredstava koje uprihodi, jer za organizaciju državnih prvenstava od strane HOO se izdvaja jedva 15% potrebnih financijskih sredstava, a ostatak HRS namiče od uprihođenih sredstava uglavnom licenciranja škola, instruktora i školovanja ronjenja. Za organizaciju svakog natjecanja temeljem zakona o športu, te ostalih nacionalnih propisa, kriterija HOO i Protokola HRS-a, HRS imenuje suce i delegate poradi regularnosti za svako natjecanje i za njih snosi troškove, te odobrava dotacije domaćinu za natjecanja sukladno kriteriju prema visini troškova. Za svaku granu ronilačkog natjecanja propisane su Norme za ulazak u reprezentaciju i potpuno transparentan način odabira, pri čemu treneri imaju ključnu ulogu u odabiru, u čemu su do sada najviše sudjelovali treneri Drviš i Spajić.
Spominjani RK Šibenik je primljen na prvom sastanku Upravnog odbora kada je kompletirao potrebnu dokumentaciju za prijem u članstvo HRS sukladno Statutu.
Sredstva za odlazak reprezentacija na međunarodna natjecanja osigurana od strane HOO raspoređuju se prema odabiru reprezentacija sukladno Normama za ulazak u reprezentaciju i ona su fiksna, te gotovo uvijek HRS nadomiruje prema mogućnostima iz vlastitih sredstava, i gdje redovito ne putuje popratno osoblje, kako bi se omogućio odlazak što više natjecatelja, a za natjecatelje koji putuju na trošak sponzora i klubova nakon osvojenih medalja HRS gotovo redovito refundira troškove. Kašnjenja za odabir su se uglavnom događala poradi loše komunikacije pojedinih klubova sa stručnim tijelima, izbornikom i uredom HRS-a, koji tehnički provodi donesene odluke.
Krivnja kako „norme koje određuju kriterije za kvalificiranje u nacionalne reprezentacije po pojedinim natjecateljskim disciplinama uvijek izlaze kasno, bolje rečeno u zadnji čas“ ide prvenstveno na račun trenera kad je u pitanju ronjenje na dah – apnea, jer su oni najstručniji i to je dio njihovog posla za što su bili dobro plaćeni (Drviš i Spajić). Poradi toga se u vremenski škripac dovodi i izbornika i stvaraju se dodatni troškovi zbog kasnih rezervacija pogotovo kad su u pitanju karte za zrakoplov.
Vrlo je ružna objeda kako je „Inicijativa za organiziranjem međunarodnih natjecanja, sudačkih i spasilačkih tečajeva u RH se u uglavnom protive jer to za njih predstavlja dodatan posao“. Naprotiv, HRS redovito organizira godišnji seminar instruktora ronjenja na kojem se mogu educirati instruktori za različite specijalnosti te između ostalog i specijalnost „ronilac-spašavatelj“ te specijalnost „pružanje prve pomoći kisikom“. Redovito i prema potrebama organizira se i edukacija za suce, a HRS je izdvojio i posebna sredstva, opet iz svojih izvora, za više međunarodnih sudaca u apnei, bez kojih ne bi bili validni rezultati svjetskih rekorda koji su česti, te bi morali znatno skuplje plaćati dolazak i angažman sudaca iz inozemstva. Zadnji tečaj za naše suce je održan on-line prije mjesec dana.
Svaku najavu svjetskog rekorda HRS (ured) prijavljuje u ured CMAS-a, čim dobije informaciju od članica, jer to zahtjeva posebne uvjete, od antidoping kontrole, međunarodnog suca te snimanja natjecatelja koji postiže svjetski rekord, ali Ured HRS-a ne može obavijestit CMAS ako tu informaciju nije dobio od članice HRS-a u kojoj trenira športaša čiji je član, te isto tako postoje jasni rokovi prije natjecanja kada se ta najava treba prijaviti (30 dana prije), što članice gotovo redovito krše tj. kasne, ali se ipak trudom Ureda HRS-a i predstavnika HRS-a u CMAS-u riješi u korist sportaša, te im se rekordi uvaže. Zadnji primjer problematične organizacije Prvenstva RH u apnei je bio u organizaciji RK Submania u studenom 2020. gdje je na čelu organizacije bio trener Boris Spajić i gdje je učinjeno niz krucijalnih propusta koji su doveli u pitanje „proceduralno“ priznavanje svjetskog rekorda, ali su ipak uvaženi u CMAS-u, jer je HRS stao iza njih. Koliko je propusta napravljeno najbolje znaju glavni sudac i delegat natjecanja, te Ured HRS-a koji je dobio 8 različitih varijanti Biltena natjecanja.
Ronjenje spada u kategoriju neolimpijskih športova te stoga i ima takvu sudbinu i kad je u pitanju financiranje, nije interesantan sponzorima, jer im je slaba reklama, a mediji jedva da i spomenu ostvareni vrhunski rezultat, izuzev sada kad su u pitanju kojekakve senzacije, jer im samo to privlači pozornost gledatelja i čitatelja. Glede raspodjele sredstava apnea je u povlaštenom statusu u odnosu na ostale grane ronilačkog športa i pored toga što uglavnom dobiva najviše sredstava ima i plaćenog trenera koje ostale grane ronilačkog športa nemaju. Sponzor natjecatelja je sam HRS jer više od 80% sredstava izdvaja za organizaciju državnih prvenstava, plaćanja dijela troškova za odlazak reprezentativaca koji idu na trošak sponzora, te isto tako i refundaciju svih troškova onima koji osvoje medalje, a išli su na trošak sponzora ili kluba.
Za posebne pripreme se nastoje izdvojiti novci, ali uglavnom su sredstva nedostatna, stoga su prošle godine na pripreme športaši utrošili sva sredstva koja nisu utrošena na odlazak na europsko prvenstvo, jer je otkazano poradi Covida-19.
Vrlo je zlobna i neistinita primjedba kako „HRS ne radi nikakvu promociju naših već ostvarenih rezultata…“. Ako je to tako, a nije, ne bi se slala priopćenja za medije poslije svakog natjecanja, kao što je to bilo i nakon zadnjeg Svjetskog prvenstva u ronjenju na dah u bazenskim disciplinama u lipnju 2021. u Srbiji. Ured HRS-a redovito izvještava medije o ostvarenim rezultatima slanjem priopćenja, ali izgleda da to medijima nije interesantno. Naši natjecatelji se predlažu za različite nagrade, odličja koja dodjeljuje nadležno ministarstvo te Predsjednik RH, a posebno smo izborili novu kategoriju športaša godine u kategoriji neolimpijskih športova, koja bi se trebala dodjeljivati od strane HOO na Veliki dan hrvatskog športa već od ove godine. Mislimo da je javnost zapazila i prošlogodišnju nagradu na Velikom danu hrvatskog športa koja je zbog Covida-19 održana online, a gdje je nagrađen Goran Čolak za osvojene medalje i svjetske rekorde u proteklih 10 godina. Goran Čolak kao najtrofejniji reprezentativac je dobio i odličje Predsjednice RH Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara za osobite zasluge u športu i njegovo promicanje u RH i svijetu, te isto tako Državnu nagradu Franjo Bučar za iznimno postignuće i doprinos od osobitog značenja za razvoj športa u RH za koje ga je predložio HRS.
„Dobro obaviješteni informatori“ tvrde: „Kako znamo HRS ne daje nikakve inicijative prema CMAS federaciji. Tamo su nezadovoljni radom našeg saveza …“ i time pokazuju potpunu neupućenost, jer oni vide samo sebe. Ugled HRS-a u CMAS-u najbolje oslikavaju brojne stručne osobe koje su prihvaćene u rad različitih stručnih tijela, od športa, edukacije do znanosti. Naš predstavnik je jedan od članova komisije za apneu u CMAS-u i redovito rješava probleme koje obično prouzroče klubovi iz kojih dolaze natjecatelji (npr. kasna prijava pokušaja obaranja svjetskog rekorda). Prvo svjetsko prvenstvo u ronjenju na dah, disciplina Jump Blue, je održano upravo u Rovinju u RH 2004. U to vrijeme HRS je imao puno veći proračun nego danas i mogli smo se upustiti u tako kompleksnu organizaciju, dok danas puno toga nedostaje, a ponajviše financijske osnove za organizaciju međunarodnih natjecanja. Uostalom HRS gotovo svake godine stoji iza organizatora Utrke Europskog i Svjetskog kupa u podvodnoj orijentaciji.
Komunikacija svih športaša ide na Ured HRS-a preko njihovih klubova, koji su članovi HRS-a i na sve upite i dopise se odgovara u razumnom roku, a Ured HRS-a komunicira direktno sa športašima samo kad postanu dio reprezentacije, te im tehnički odrađuju organizaciju odlaska na natjecanja, gdje se gotovo uvijek čeka športaše koji nisu ispunili preuzete obveze (npr. dostava izvješća i računa sa puta, biltene i sl.)
Ostale grane ronilačkog športa koji su u puno složenijoj situaciji trude se i u zadnje vrijeme polučuju znatne rezultate, puno skromnije i odgovornije se ponašaju iako su im na raspolaganju znatno manja sredstva, jer imaju više dobnih skupina (od mlađih kadeta, kadeta, mlađih juniora, juniora, seniori te veterana), od apnee koji su svi u jednoj dobnoj skupini. Isto tako nemaju trenera na plaći koje imaju samo natjecatelji u apnei. Svi imaju jednak tretman i prema svima se jednako odnosimo na korektan način, te se od nikoga ne traži više nego je predviđeno „Pravilnicima, protokolima i obrascima za organizaciju i provedbu natjecanja HRS-a“ za natjecatelje. Svima je poznato kako je bavljenje športom zahtjevno, a posebno kad je u pitanju postizanje vrhunskih rezultata koji traže najviše rada, treniranja i odricanja, te stoga pozdravljamo i radujemo se svakom ostvarenom rezultatu, kako u apnei tako isto i u drugim granama ronilačkog športa. Činjenica da je apnea jedan od 6 grana ronilačkog športa koja ima najbolji tretman, te isto tako kontinuitet rezultata svakako ne bi ostvarila bez suporta Ureda HRS-a i stručnih osoba u športu. Svjesni nezavidnog položaja svakog hrvatskog športaša nastojimo roniteljima svih kategorija i uzrasta osigurati optimalne uvjete za športski razvoj, te smo ponosni na svako, pa i najmanje, pomicanje granica, a našim reprezentativcima iskreno čestitamo na postignutom uspjehu ! Odluke na HRS-u se donose sukladno Statutu i pozitivnim zakonskim propisima u RH te međunarodnim normama vezanim za šport i edukaciju. Stoga nisu treneri ti koji će donositi odluke, ali to nisu ni natjecatelji – športaši.

Problem loše komunikacije s pojedinim klubovima svakako će se ubuduće nastojati poboljšati te će o ovoj „inicijativi“ sva tijela HRS-a provesti raspravu i donijeti zaključke. O dopisima koji su ranije poslani planiralo se razgovarati nakon Svjetskog prvenstva u Turskoj, kako im se ne bi prije natjecanja narušio potreban mir poradi postizanja njihovih najboljih rezultata, a kako bi u komunikaciji detektirali problem i donijeli zaključke na dobrobit čitave reprezentacije, a ponajprije samih športaša zbog kojih ovaj Savez i postoji. Način na koji su pojedinci postupili smatramo neprimjerenim i nešportskim prema svojim kolegama iz reprezentacije koji su još uvijek na Prvenstvu i natječu se. O bivšim trenerima možemo samo reći kako su narušili međuljudske odnose između športaša i time stvorili jednu nezdravu sredinu, a športaše natjecatelje su iskoristili za ovakve prozivke, te svoje frustracije i nesnalaženje nastoje prebaciti na Ured i vodstvo HRS-a.

Na kraju upravo u vrijeme dovršenja ovog dopisa stiže vijest o osvojenoj srebrenoj medalji na Svjetskom prvenstvu, dubinske discipline u Turskoj od strane našeg člana reprezentacije Petra Klovara sa kojim je na natjecanju novi trener Pinjuh, pa sami prosudite temeljem iznesenih činjenica čemu je poslužila „Predstavka“ poslana medijima na koju smo dali opširan osvrt.

Sa osobitim poštovanjem

dopredsjednik i Izbornik HRS-a mr.sc, Valentino Rajković v.r.

Predsjednik HRS-a Kamilo Čuljak, dipl.iur. v.r”

D.G.

PROČITAJTE JOŠ:

ŠOKANTNO PISMO Najtrofejnija hrvatska reprezentacija protiv ronilačkog saveza: “Ovo je istina o tužnoj realnosti!”