Ruske jahte su zaplijenjene, no što sad? Njihovo održavanje je strahovito skupo!
Kada je Rusija napala Ukrajinu u veljači, superjahte u ruskom vlasništvu počele su se utrkivati širom svijeta u potrazi za vodama izvan dosega sankcija. Neki su isključili svoje transpondere kako se njihovo kretanje ne bi moglo pratiti. Druge pak nisu i mnoge su zaplijenjene. A superjahta zahtijeva puno brige. Nije je moguće zaplijeniti, a zatim tek ostaviti usidrenu dok se ne završi ruska agresija na Ukrajinu. Jahta se nalazi u za nju neprijateljskom okruženju slane vode i vlage koja uzrokuje hrđu i plijesan. Sve to uzrokuje štetu, pa je jahte potrebno održavati ili će propasti i izgubiti na vrijednosti.
Superjahta Amadea, vrijedna 325 milijuna dolara, plovila je u lipnju više od 7,000 nautičkih milja od Sint Maartena na Karibima do luke Lautoka na Fidžiju, nakon čega je prisilno usidrena u luci San Diego. Vlasnik ove jahte je ruski oligarh blizak Putinu, trgovac zlatom i dijamanantima Sulejman Kerimov. Na luksuznom plovilu nalaze se luksuzne stvari, poput bazena od mozaika, Fabergéova jaja iz riznice ruske carske obitelji kao dekoracija u brodskom salonu, dva dječja klavira… A sve je to sada briga američkih poreznih obveznika, jer će jahta tamo boraviti zasigurno još mnogo mjeseci, vjerojatno i godina, piše Bloomberg.
Kad su agenti FBI-a presreli rusku megajahtu Amadeu u Los Angelesu ni slutili nisu kakve će troškove američkim poreznim obveznicima time navući na vrat, baš kao ni drugim zapljenama sličnih brodova. Nakon sudskih bitaka za dokazivanje vlasništva nad istima, jer uglavnom su registrirane u svjetskim poreznim oazama poput Bermuda ili Kajmanskih otoka, uslijedila je njihova privremena zapljena, no nitko nije baš vodio računa koliko će to na koncu koštati.
Održavanje svake godine košta 10 do 15 posto vrijednosti jahte!
To je bio uspjeh odnosa s javnošću za zapadne vlade, ali pravno i, perverzno, financijski, to je totalni nered. Većina brodova stoji na mjestu imobilizirana, crpeći novac. Najčešće taj novac dolazi od poreznih obveznika. Može koštati 10% do 15% vrijednosti jahte kako bi se održala svake godine - "porez na taštinu" za bogate je način na koji ga jedan odvjetnik opisuje. Jahte su jeftinije održavati kada ne krstare morem.
Čak i prema najkonzervativnijim procjenama, samo američka i talijanska vlada moraju izdvojiti najmanje 50 milijuna dolara godišnje za održavanje zaplijenjenih plovila iz ruske bogataške flote. Račune za to zasad ne mogu ispostaviti njihovim gazdama, iako lučki službenici u Francuskoj i Španjolskoj tvrde da će njihovi vlasnici naposljetku biti prisiljeni sve platiti, pod cijenu ovrhe.
Mogle bi potrajati godine da se shvati što učiniti s njima. Neke zemlje mogu odlučiti stvarno ih zaplijeniti i prodati, što je složen proces koji uključuje dokazivanje sudovima da je imovina stečena prihodom od kaznenog djela. U ovom slučaju, zločin bi bio kršenje sankcija. Prvo, međutim treba dokazati tko je zapravo vlasnik, što nije lako s obzirom na razrađene fiktivnih tvrtki koje mnogi ruski milijarderi koriste. No, čini se da su ti napori u tijeku.
Europa se suočava s još jednim zastrašujućim izazovom. U mnogim zemljama kršenje sankcija nije ni kazneno djelo, što Europska unija pokušava promijeniti. Sankcionirani Rusi već pokušavaju povratiti ono što je blokirano.
Sve su glasniji pobornici ideja da se zaplijenjene ruske jahte, baš kao i vile, bankovni računi, pa čak i zamrznute rezerve središnje banke Rusije, preusmjere i reinvestiraju u obnovu Ukrajine. Samo obnova uništenih ukrajinskih cesta, mostova, stambenih zgrada, domova, tvornica i energetske mreže procjenjuje se dosad ugrubo na 750 milijardi dolara. Model iskorištavanja zaplijenjene ruske imovine u tu svrhu, a bez derogiranja međunarodnih propisa o temeljnim vlasničkim pravima, biti će veliki izazov za američke i europske zakonodavce.
D.G.