ŠIBENIK SE PRISJEĆA: 77. obljetnica oslobođenja od fašističkog zla
ŠIBENIK – Bataljuni 1. Dalmatinske, 3. Prekomorske i dijelovi 19. Sjeverodalmatinske divizije ušli su u Šibenik u zoru 3.11.1944. dok se neprijatelj još nalazio u tvrđavi Šubićevac. Bez obzira na to što su meci još fijukali iz tvrđave, Šibenčani su izašli na ulice da pozdrave oslobodioce: “Narod ih ljubi, donosi smokava, rakije i što bolje ima. I već oko 9 sati počima mimohod. Partizani svečano ulaze sa sjeverne strane u grad. Narod ih posipa cvijećem i viče: Živio drug Tito. U tom mimohodu bilo više od tisuću dobro naoružanih i odjevenih partizana, piše Antifašistički vjesnik u prisjećanju na 77. obljetnicu oslobođenja grada.
Nema ukupnih podataka svih brigada koje su sudjelovale u Operaciji Šibenik o žrtvama oslobodioca, no ima za 1. proletersku u kojoj je bilo 70 ranjenih i 14 poginulih partizana. Kako su u ovoj operaciji po prvi put korišteni tenkovi, nije još bilo dobre suradnje između pješadije i njih pa je izgubljeno čak pet tenkova. Šibensko-trogirski partizanski odred poslije oslobođenja Šibenika, ušao je u sastav 1. brigade kao njen 5. bataljon.
Ukupno je poginulo 1000 pripradnika neprijateljskih snaga u šibenskoj operaciji, a zarobljeno ih je još 700.
Žrtve fašizma
U današnjoj općini Šibenik je prije rata živjelo nešto više od 37.000 stanovnika, ali je tijekom 1944. taj broj pao na oko 16.000, a u samom gradu je ostalo još samo 6.000 stanovnika. Od 68.000 stanovnika bivše općine Šibenik čak 21% ili 18.814 ih je sudjelovao u NOB-u. Pridodaju li se tome 5.362 pripadnika NOP-a koji su zbog antifašističkog rada odvedeni u logore, u raznim vidovima antifašističke borbe bilo uključeno 24.176 osoba što je čak 35,5% stanovnika općine. Ukupno 4.572 osobe su poginule od toga 3.023 u partizanima.
Šibenik nakon oslobođenja
1.1.1945. Šibenik postaje središte ZAVNOH-a, tada najvišeg organa vlasti u Hrvatskoj, pa se može reći da je do oslobađanja Zagreba nakratko bio glavni grad Hrvatske. U Šibeniku tada borave: Centralni komitet KPH, Glavni odbor AFŽ, Glavni odbor USAOH-a (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Hrvatske), Pokrajinski komitet SKOJ-a, Centralna kazališna družina narodnog oslobođena Hrvatske i druge organizacije. Od prijeratnog težačkog grada s oko 16 tisuća stanovnika, Šibenik za vrijeme socijalističke revolucije prerasta u značajno središte industrijske proizvodnje (obojeni metali, crna metalurgija, plastične prerađevine), pomorske privrede (veliko brodarsko poduzeće, Mornaričko-tehnički zavod) i lučko-tranzitnog prometa za specijalne rasute terete (fosfat i umjetno gnojivo), te proizvodnje i prometa vina i alkoholnih pića s 41 tisuću stanovnika 1991. Godine 1990. na šibenskoj rivijeri na kojoj su sagrađeni veliki turistički objekti ljetuje 400.000 uglavnom stranih turista koji je ostvaruju 3,5 milijuna noćenja. Površina grada se više nego udvostručila, a između ostaloga, sagrađeno je osam velikih školskih objekata.
Za razliku od drugih dalmatinskih gradova u kojima je potpuno zaboravljena i iskrivljena slavna antifašistička prošlost, u Šibeniku ona još živi na ulicama, obalama, Poljani i mnogim spomen pločama po cijelom gradu, sa stotinama imena sugrađana koji su dali svoje živote za slobodu.