SIMBOL KOJI NESTAJE “Dalmacija je tovar i tovar je Dalmacija”

Oduvik je bilo tako da uz dalamtinskog čovika ide tovar. I oni tako zajedno koračaju jedan uz drugoga kroz povijest i vrijeme da se više i ne zna „tko je od njih dvoje čovik, a tko tovar“. Jedan brez drugoga nisu mogli i bili su vezani ko prst i nokat. Nije slučajno Toma Bebić ispjevao pjesmu „Tovare moj“. Tovar je simbol žilavosti i neuništivosti Dalmacije i života u njoj. Malo traži, a puno daje. Danas je situacija kada je riječ o tovaru u Dalmaciji i Istri sasvim drugačija i gotovo alarmantna.

Tovar polako nestaje i da nije udruge „Tribunjski tovar“ koja brine o ovoj životinji, ne bi imao tko skrenuti pozornost na izumiranje tovara u Dalmaciji ili na nešto još gore od toga, a to ćete doznati u razgovoru sa predsjednikom udruge „Tribunjski tovar“ Rokicom Ferara.

Kada je osnovana Udruga „Tribunjski tovar“?

– Udruga „Tribunjski tovar“osnovana je 2014 godine s ciljem zaštite magaraca od izumiranja, zaštita Dalmatinskog i Istarskog magarca-tovara. Koliko znamo, tovar još nije zaštićena vrsta domaća životinja, jer se u Istri ubija i meso se koristi kao hrana. To je katastrofa, jer tovar nikada nije bio preodređen za hranu(meso).

Ipak, koliko tovara danas ima u Dalmaciji i Istri?

– Po nekim statističkim podacima, tovara U Dalmaciji  i Istri ima oko 2.000 umatičenih kod Hrvatskog stočnog fonda – čipirani.

Zašto, međutim, tovar nestaje s našeg dalmatinsko-istrijanskog područja?

– Tovar nestaje zbog nemara države, kao i što sam prije naveo – koristi se za hranu.

Što je sa dalmatinskim tovarom?

– Posebna priča je dalmatinski tovar koji je služio u poljoprivredi kao tegleća životinja, gdje su ga naši seljaci koristili za odvoz oruđa u polja kao i dovoz ljetine kući.

Primoštenski spomenik tovaru krivo napravljen

Tovareća osobnost je poslušnost, a ujedno i tvrdoglavost jer on bi naprćen s teretom normalno nosio teret, ali kada bi ga opteretili tada bi se suprostavio toj odluci vlasnika i nikada kod polaska u polje na tovaru nije jahala žena-domaćica, već je na njemu jahao domaćin muškarac koji je najviše radio u polju, tako da bi se jašući odmarao prilikom odlaska u polje kao i dolaska kući (spomenik u Primoštenu je krivo napravljen).

Na koju bi se tovareću osobinu čovjek mogao ugledati?

– Tovar još ima i sentimentalnu osobinu prema svom vlasniku jer uvijek kad ga ugleda, pozdravlja milodušnim revanjem. On je odan, strpljiv, požrtvovan, izdržljiv, ništa mu nije teško, sve podnosi, zahvalan.

Kako onda pomoći spasiti takvu životinju?

– Spasiti se može stimuliranjem uzgoja, da država donese strategiju održivosti i stimulaciju uzgajivačima. Dalmacija je tovar i tovar je Dalmacija.

Gordana Igrec