Slijepa špiljska riba u različitim špiljama komunicira na različite, špilji prilagođene načine
Meksička tetra, slijepa špiljska riba, živi u mračnim špiljama. Mirna vrsta koja većinu vremena provodi u srednjim vodama iznad stjenovitih i pješčanih dna bazena i rukavaca svog izvornog okoliša. Studije pokazuju da ove ribe u različitim špiljama koriste različite zvukove za komunikaciju, i to opet na različite načine.
Istraživanja pokazuju da u podzemnim špiljama sjeveroistočnog Meksika, skupine slijepih riba razvijaju zvukove baš specifične za špilje. Ta zvukovno jezična podjela bi na kraju mogla doprinijeti konačnoj specifikaciji među tim ribama.
Meksička tetra (Astyanax mexicanus) postoji u dva oblika. Jedan je s dobrim vidom, koji živi u rijekama natopljenim svjetlom, drugi slijep s prozirnim tijelom, koje se počelo razvijati prije možda tek 20.000 godina kad su neke ribe naselile mračne podzemne špilje.
Poput mnogih riba, A. mexicanus koristi buku odnosno zvukove za komunikaciju. Za to proizvodi najmanje šest različitih zvukova, iako se sad pokazuje da se značenje tih zvukova promijenilo među stanovnicima špilja kako su se prilagodili životu u tami.
Carole Hyacinthe sa Sveučilišta Harvard pitala se razlikuje li se i komunikacija između riba koje se razvijaju u različitim špiljama.
Hyacinthe i njezini kolege analizirali su 44 sata ribljeg “brbljanja” zabilježenog u šest špilja. Tim se usredotočio na zvukove klikova i ponovljene klikove, dva najčešće korištena zvuka. Usporedili su raspon akustičkih vrijednosti, uključujući duljinu svakog klika, visinu tona i brzinu kojom se višestruki klikovi stvaraju u nizu.
Pronašli su nekoliko značajnih, različitih varijacija između špilja. Klikovi su bili relativno visoki u špilji zvanoj Molino, dok su bili duboki i cvjetali u špilji zvanoj Subterráneo. Ribe koje su nastanjivale špilju zvanu Pachón ispalile su klikove i do 10 puta brže nego u drugim špiljama, dok su u špilji zvanoj Tinaja klikovi bili jačeg intenziteta. U špilji zvanoj Chica, gdje se smatra da žive hibridne populacije površinskih i špiljskih riba, zvukovi su bili raznovrsniji nego drugdje, piše New Scientist.
Zvukovi u špilji zvanoj Los Sabinos bili su slični obližnjoj Chici, ali i Subterráneo i Molino, koji se nalaze u različitim regijama. To podupire ideju da su se zvukovi razvijali neovisno i da nisu bili povezani s fizičkom blizinom.
Tim znanstvenika je zatim upotrijebio statističku analizu koja se obično koristi u akustici za dodjelu zvukova u grupe, što je također imalo zasebne obrasce u svakoj špilji.
– Ovo je vrlo intrigantan i kreativan rad – kaže Suzanne McGaugh sa Sveučilišta Minnesota, koja nije bila uključena u studiju. Bilo bi zanimljivo vidjeti razlikuje li se komunikacija i među površinskim populacijama – kaže ona.
– Novi zvukovi klikova i novi naglasci vjerojatno su rezultat potpuno nasumične genetske promjene – kaže Sylvie Rétaux sa Sveučilišta Paris-Saclay, koautorica studije.
Na kraju, znanstvenici pretpostavljaju da bi poteškoće u komunikaciji mogle zapravo pridonijeti specifikaciji zvukova. Daljnji eksperimenti koji uključuju reprodukciju zvuka bili bi krucijalni za ovo istraživanje. Za sad se proizvodnja zvuka u špiljskih riba istražuje na fundamentalnoj razini, budući da se radi o još uvijek nepoznatim mehanizmima u genetskoj osnovi evolucije zvukova.
Z.G.