STIPE PETRINA Izgradio 17 km šetnice i upozorio: “Pogledajte razmjere uzurpacije u kojoj sudjeluju ‘istaknuti građani'”

PRIMOŠTEN – Nakon što je u javnosti odjeknula priča o proslavljenom vaterpolistu Perici Bukiću koji je više puta devastirao obalu ispred svoje kuće u mjestu Bilo pored Šibenika, kontaktirali smo i primoštenskog načelnika Stipu Petrinu. Željeli smo doznati koliko je onih koji žele, poput rečenog Perice, samo „upristojiti obalu“. Da bi nam to slikovito dočarao, Petrina se nije zaustavio samo na riječima u svom stilu, već je digao dron i sve snimio. Rezultati su poražavajući za ovo društvo, a pogotovo inspekcije i pravosudni sustav.

Dnevno stižu prijave o raznim Pericama i raznim Bukićima kojima se sprdnulo izbetonirati malo mora ispred svoje višekatne viletine s bazenom, pa napraviti stepenice do mula i mora, pa onda još i na druge urlati ukoliko se usude koristiti javno pomorsko dobro.

– Dok dođe policija i inspekcija, čovjek izgubi volju za kupanjem i sunčanjem, a to oni dobro znaju – priča nam uvodno Stipe Petrina, koji dodaje da su toj praksi odlučili stati na kraj, tako što grade najduži lungo mare, odnosno šetnicu na našoj obali.

Šetnica kao tampon zona

– Probijena je šetnica u duljini obale čitave općine Primošten i to u duljini 17 km, a širine 2,40 m – stavljamo komunalnu infrastrukturu, popločat ćemo je benkovačkim kamenom i sve će to biti gotovo iduće godine – kaže Petrina.

Kako Primošten rješava problem devastacija pomorskog dobra?

– Davno smo kao općina i osobno kao pojedinac uočili devastaciju i privatizaciju pomorskog dobra. Nije to započelo 1990.  Naprotiv, počelo je od prve gradnje nedaleko od mora. Svaki taj graditelj htio je imati nezakonito i bez plaćanja „svoj“ komad mora i obale. To me je vrijeđalo u prvom redu kao čovjeka, a kasnije i kao načelnika općine.

Odmah poslije lokalnih izbora 2005 naručili smo geodetski projekt cijele obalne crte općine Primošten. Utvrdili smo gdje su granice privatnih parcela i krenuli u izgradnju ŠETNICE. Nakana je bila  odvojiti privatno od JAVNOG, a „tampon zona „ trebala je biti šetnica.

Na jesen 2005 započela je gradnja šetnice. Naravno, svi su nam se smijali, jer previše je bilo prepreka na toj trasi, posebno od „Biloga„ (početak općine) pa do Raduče poluotoka u neposrednoj  blizini Primoštena. Znali smo da tu ima previše onih koji su doslovno došli sa svojim „dnevnim boravcima „ do samog mora.

O nelegalnim septičkim jamama  ne treba ni govoriti . Svaka kuća je imala za sebe tako  „ugodan mirisni ispust“ direktno u more.

Istovremeno smo krenuli i s izgradnjom drugog dijela šetnice od Porta, do Gaja i Marine Kremik , dionice duge 5 km. Ta dionica nije bila teška za probiti, jer je taj dio obalnog pojasa nenaseljen i nema uzurpacije pomorskog dobra pa je na toj dionici gradnja sasvim glatko prošla. Naravno, ako se ne računa jedno 10-tak puta posjet građevinske inspekcije i inspektora za sigurnost plovidbe Lučke kapetanije Šibenik.

Naravno sa dokumentacijom je bilo sve u redu  a „Sigurnjak „ se čudio zašto se šalje njega kad šetnica nigdje ne zadire u more i nikakva sigurnost plovidbe nije ugrožena – pojašnjava Petrina pionirski projekt u Dalmaciji, kojeg su u nemogućnosti borbe s uzurpatorima pomorskog dobra, prihvatili i neki drugi načelnici i gradonačelnici naselja uz obalu.

Šetnice su zapravo i vaša ideja?

– Primoštenska šetnica je moja izvorna ideja. Međutim to sam „ pokupio“ od Opatijske šetnice koje me je oduševila u prvom redu jer imate prekrasno mjesto za šetnju a drugo jer svima omogućava prolaz do more – pojašnjava.

„Izuzetna revnost inače inertnih službi kad zovu ‘istaknuti građani’ – nismo ih šljivili ni jedan posto!“

S kojim problemima se pritom susrećete?

– Danas se ne susrećemo ni s jednim problemom. Sve probleme administrativne vrste smo riješili. No, nije to baš išlo glatko.

Na primjer, negdje na proljeće 2006. kad smo došli u samo srce naselja Tepli bok, tu je bilo jako puno uzurpacija, pa je počela učestalo dolaziti ispekcija i Kapetanija. Pitao sam ih: „Kog Boga više dolazite, pa bili ste do sad barem ukupno 20 puta?“

Malo smo se raspitali o toj izuzetnoj revnosti, inače jako inertnih službi, te otkrili da jedno 4-5 vlasnika kuća koji su najviše zapasali pomorskog dobra su „istaknuti građani s visoko pozicioniranim vezama„.

Nismo ih šljivili ni jedan posto i radovi su se nastavljali.

Onda je iznenada ipak došla  Građevinska inspekcija i stavila znak zabrane radova. Treba istakuti da su došli NOĆU! Dan prije  tog „hrabrog čina“ bili su zajedno  Građevinska inspekcija i inspektor sigurnosti plovidbe kapetanije Šibenik. Ovaj put nisu tražili dokumentaciju već su popisali sve radnike izvođača radova. Dakle, jedna kordinirana akcija kojoj je bio cilj zaštititi uzurpirano pomorsko dobro.

Treba napomenuti da su znak zabrane radova čuvali zaštitari. U početku nam nije bilo jasno zašto uopće popisuju radnike  izvođača radova, ali ubrzo su uslijedili prekršajni nalozi od kapetanije Šibenik i svi su kažnjeni. Dan danas ne znamo zašto.

Gradnja  šetnice  na tom dijelu je stala. Ostalo nam je bilo još probiti tehnički zahtjevnih 750 metara i zahtjevnih s ludim vlasnicima kuća koji su uzurpirali i privatizirali pomorsko dobro – prepričava Petrina put koji je općina prolazila da bi izgradila šetnicu.

Prijavili čak i visokopozicioniranu djelatnicu Ministarstva mora

Mnoge ste prijavljivali, je li tko procesuiran i kažnjen?

– Prijavljivali smo uistinu mnoge, posebno spomenutog gospodina Perice Bukića i prijavljivali smo i Ninu Perko, visoko pozicioniranu djelatnicu Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture (načelnica Sektora za upravljanje pomorskim dobrom, lučkim i koncesijskim sustavom Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, op.a.) imali smo sigurne informacije da sve naše nevolje potječu od nje. Čak smo jednom išli u Zagreb kod nje, ali naravno, sve je negirala i nismo mogli jednostavno dalje .

Tako je šetnica mirovala do 2016. onda nam je prekipjelo i bilo je ili Mi ili Oni. PROŠLI SMO! – zaključuje Petrina.

Pitali smo i Ninu Perko iz Ministarstva mora prometa i infrastrukture za komentar na navode Stipe Petrine:

– Privatno nikada nisam poduzimala nikakve radnje vezano za devastaciju pomorskog dobra već upravo suprotno opis mog radnog mjesta je zaštita pomorskog dobra. Ukoliko je pitanje vezano za rad ovog Ministarstva u kojem sam zaposlena tada je isto potrebno uputiti redovnim putem na glasnogovornicu Ministarstva. Osobno i profesionalno sam mišljenja kako je pomorsko dobro jedan od najvrjednijih prirodnih resursa, te je zakonom posebno zaštićeno kao opće dobro. Upravo takvo zakonsko određenje je vodilja u mom radu te se uvijek zalažem za zaštitu pomorskog dobra od devastacija – odgovorila je Perko na naš pisani upit.

„Perica je gradio, mi smo rušili“

Perica Bukića je htio, citiram: „obalu upristojiti i da je cijela Jadranska obala takva“. Kakav je vaš komentar na to? Spomenuli ste da on nije jedina javna ličnost koja devastira po primoštenskoj općini?

– Perica je bio prvi kome smo srušili davne 2005 mul s tušem. Mi bismo s radovima krenuli jedno 200m dalje i nakon par dana vidite ponovno mul i tuš i tako čak 3 puta. Perica je gradio mi smo rušili . Tada smo napravili kaznenu prijavu s kojom je sigurno neki „birokratski štakor obrisao guzicu“. Nije se desilo ništa, osim što je Perica kako i vidite zadržao svoj  „mul „ kojega brani svim svojim oratorskim snagama – odgovara Petrina.

Uskoro su izbori i razvaljivanje obale je ozbiljan problem kojeg malo tko uvrštava u izborni program. Kako to?

– Da u pravu ste, nema ni jedne značajne stranke koja taj problem stavlja kao prioritet . Nezavisna lista Stipe Petrine je 2011. u svoj predizborni program stavila UPRAVO Tu točku konkretno : GOSPODARENJE PROSTOROM .

Smatrali smo a smatramo i danas  da je prostor jedno o značajnijih nacionalnih bogastava posebno prostor pomorskog dobra . Međutim tko nas uopće sluša i tko još o tome razmišlja na taj način ????

Sami vidite kolika je to uzurpacija na dijelu od „Biloga „do  „Raduće“.  To je strašno.

Puno je strašnije što netko koristi moje i vaše i svih nas JAVNO DOBRO bez naknade. E tu država apsolutno pada i vidi se da joj uopće nije stalo da zaštiti imovinu svih nas.

Osobno nemam ništa protiv da ljudi koji imaju kuće u blizini mora imaju svoj mul ili prostor za kupanje ali imam jako protiv da to koriste BESPLATNO i da druge tjeraju sa tog dijela obala kao da im je to  „očeva prčija„!

Ako to već koristite, OK gospodo PLATITE !

Način na koji bi s e to sprovelo je vrlo jednostavan. Dakle, država bi zakonski ovlastila komunalne redare jedinica lokalne samouprave (JLS), dala im ovlasti da NADZIRU I KONTROLIRAJU obalnu crtu i pomorsko dobro u svojoj JLS. Oni bi imali iste ovlasti za postupanje kao i na javnim površinama u vlasništvu JLS. Tada bi bespravna uzurpacija pomorskog dobra jednostavno bila NEMOGUĆA, a ako bi se i dogodila, znao bi se krivac, dakle komunalni redar ili načelnik odnosno gradonačelnik i tu bi krug odgovornosti bio zatvoren.

Odredila bi se naknada za takve odobrene mule ili prostore za kupanje, jednako kako se plaća naknada za koncesijska odobrenja. To bi bio prihod JLS koji bi bio NAMJENSKI odnosno do lipe bi se koristio za daljnju zaštitu pomorskog dobra i održavanje istog, te za zaštitu mora i obalne crte.

Mislim da iz onoga  što vidite na videu, možete zaključiti o kojim razmjerima uzurpacije i privatizacije pomorskog dobra se rad. To bi bila i više nego dovoljna suma da se zaštiti svo pomorsko dobro na  čitavoj obalnoj crti općine Primošten, na ponos i zadovoljstvo svih nas. Kada bi se isti model primijenio na čitavoj obalnoj crti RH, količina novca koja bi se prikupila na taj način bila bi sasvim dovoljna d a se financira zaštita pomorskog dobra i mora od bilo kakve vrste devastacije.

Međutim, oni koji o tome odlučuju jednostavno to ne žele ili ne znaju raditi, a oni kojima je do toga stalo izloženi su progonima i ponekad javnom prozivanju u negativnom kontekstu – zaključuje načelnik Primoštena Stipe Petrina.

Jurica Gašpar