TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 21 Čime dočekujemo goste i što im pokazujemo?
Pomalo se pripremaju regate, briše se prašina i ponosno se čeka goste u nadolazećoj sezoni. Trebalo bi malo bolje pogledati što to pokazujemo. Imamo interpretacijske centre pomorske baštine, regate, pomorska događanja na obali... No, možda i nije sve na ponos.
Pomorska baština, vjerovali ili ne, postala je zanimljiva mnogima. Mogli bi reći da je moderno baviti se pomorskom baštinom ili bolje reći pomalo se muvati, smucati, biti viđen na događanjima a to su naročito regate, besplatne večere i piće. Povrh svega tu se okreću i nekakvi šoldi pa nije zgorega biti negdje u blizini. Uz to padne i neka fotografija za uspomenu i što može biti bolje. Zapravo lijepo je vidjeti brojnu publiku uz takva događanja.
Brod kao ishodište i pozornica događaja
U tom šušuru o pomorskoj baštini osobito mjesto pripada i raznim Interpretacijskim centrima. To su posebna mjesta gdje su izložene priče o grubom životu pomoraca, ribara, pržinara. Tu bi trebali biti prikazani odabrani, vrijedni artefakti kojima se može opisati kako se to stvarala pomorska baština. Bilo bi dobro i taktilno doživjeti neke artefakte ili sudjelovati u nekim sekvencama pomoračkog života... Govorimo o temi u kojoj glavnu ulogu ima brod. Brod je ishodište i pozornica svih događanja, sreća i udesa. Brodari su svoj brod gledali i čuvali kao svetinju i odnosili se prema njemu kao prema članu obitelji i ne bilo kojem nego hranitelju.
Brod je vrhunac umijeća gradnje u drvu i morao je biti zasnovan po strogo određenim pravilima. Morao je biti udešen prema potrebama naručitelja, morao je biti čvrst, imati dobra plovna svojstva, biti trajan izrađen od kvalitetnog materijala. Morao je biti i lijep na ponos graditelju i vlasniku. Za sve to ostvariti trebalo je iskustvo generacija ali trebale su i neke skice, mjere, zapisi. U današnje vrijeme rekli bi nacrti. Da, nacrti su važni i za pohraniti informacije o tim drvenim brodovima koje još viđamo na regatama u već spomenutom okruženju i sa razdraganom publikom. U toj publici su i inženjeri brodogradnje ali kako sam rekao da je pomorska baština trend tu su i najviše znanstvene titule.
Istini za volju mnogima od zadnje spomenutih tamo nije mjesto odnosno doprinos bi im bio primjeren i dovoljan kao promatračima. Događa se da u nastajanju interpretacijskih centara nosioci projekta u jednom trenutku trebaju uslugu struke ili poznavatelja konstrukcije drvenih brodova koji će izmjeriti, snimiti, opisati i nacrtati tražene brodove kako bi informaciju o izgledu, gradnji i upotrebi sačuvali za buduće generacije. Tu nastaje problem jer u mnogim slučajevima se pokazalo da stručno znanje, diploma ili doktorat nije garancija poznavanja drvene brodogradnje. O njoj su oduvijek najviše znali prote i kalafati - zanatlije - umjetnici. Ali njih se samo usput anketira a u izradu nacrta upuštaju se stručnjaci. Nakon svečanosti otvorenja centara ili sličnih zbirki i nakon rezanja vrpci, fotografiranja razdraganih lica i naravno domjenka ostaju nijemi panoi i nacrti kao svjedodžba ili ostavljen otisak neznanja, nepoznavanja materije.
Nepoznavanje tradicijskih brodova
Ono što sam mogao vidjeti i o čemu svjedoče otisnuti nacrti na panoima a ostat će kao dugoročno loša informacija o tradicijskim brodovima je nepoznavanje osnovnih principa crtanja drvenih brodova, nepoznavanje konstrukcije, zanemarivanje logike gradnje i upotrebe broda. Svjedoči čak i o nepoznavanju funkcije pojedinih dijelova broda. Opisat ću neke nedostatke za koje mislim da se nikako nisu smjeli dogoditi.
Kod formiranja nacrta drvenog broda treba imati na umu da je osnovica broda vodoravna linija sa ishodištem na spoju oplate i kobilice na glavnom rebru. Nikako ne može biti na dnu kobilice. Crtanje tankera ili drvenog broda nije isto. Brod se crta u tri projekcije. U bočnom pogledu linija ili konstrukcijskog crteža vodna linija mora biti paralelna sa osi x čak u koliko brod i ima kosu kobilicu prema krmi.
Crtanje presjeka i rebara mora dati jasne informacije o plovilu. Ne može se objaviti da je kaić od 4,5 m imao kolunbu debljine 10 cm. U konstrukcijskim crtežima često se izostavlja ili je vrlo paušalno naznačena kontrakolunba - ancikor, ključni konstrukcijski element bez kojeg se brod ne može napraviti. Na zakrivljenu krmenu aštu ne može se ovjesiti potpuno ravan timun (kormilo). Na spoju lokoće i korbe obavezno je postavljana verzina koja gledano u bokocrtu nikako nije mogla biti ravna. Daska koja je bitna za uzdužnu čvrstoću broda, proteže se gotovo cijelom dužinom i dodatno pojačava spoj rebara. Ona omeđuje pajole - podnice. Pajoli nikada nisu bili položeni izravno na lokoću. Time bi pod broda bio zakrivljen što je životno opasno u plovidbi i neupotrebljivo za smještaj tereta. Nestabilan teret potencijalna je opasnost da razbije brod.
Često se u konstrukcijskom dijelu izostavlja presjek glavnog rebra a gotovo nigdje nema prikazanih ključeva. Ovo su samo neki najuočljiviji propusti sa kojima nacrti ostavljaju za budućnost nepotpunu i pogrešnu informaciju. Profesori koji su crtali takve nacrte teško da bi svom studentu dali prolaznu ocjenu uz toliko nedostataka. Ipak, važno je da imamo regate, događanja, interpretacijske centre pomorske baštine ali za očuvanje pomorske baštine više bi vrijedili točni nacrti i korektan posao.
U tekstu nipošto ne govorim protiv struke i znanosti već o konkretnim otiscima i autorima.
Nenad Bojmić
PROČITAJTE JOŠ: