Trebaju li turisti prije penjanja na planinu u šlapama ili isplovljavanja pred oluju polagati test inteligencije?

Prije nego krenem pisati o temi koju ste zakačili u naslovu, ajmo najprije riješiti ovu naslovnu fotografiju, koja je zapravo niz piktograma. Čak i ta riječ mnogima u današnje vrijeme ne znači ništa, kao što im puno toga ne znači ništa, jer se obrazovanje, edukacija, a pogotovo čitanje, srozalo na razine pećinskog čovjeka. I ne, to nije uvreda, to je zapravo samo uvod u ovaj tekst, jer su i u pećinama ljudi pisali - slikama...

Naime, piktogram prema Enciklopediji Hrvatskog enciklopedijskog zavoda znači "sliku nekog predmeta kao simbol određenog pojma ili riječi. Piktogram se čita, tj. razumijeva doslovno, jer je on jednostavan slikovni znak. Primjerice, grafički oblik drveta označava drvo". Dakle, ovo nam najrelevantnija znanstvena institucija u Hrvatskoj pojašnjava o pojmu iz naslovne fotografije, odnosno svakog slikovnog prikaza koji uključuje prikaz upozorenja ili zabrana.

Što znači piktogram iz naslova?

Ako nekoga i dalje zanima "što to dovraga znači slika iz naslova?", idemo i to razjasniti do kraja; "Dragi turisti, kad dođete u Hrvatsku, osim novca, sa sobom ponesite i mozak". Ok, možda smo malo grubi i nevješti u doslovnom crtanju mušterijama što se ne smije, no poanta bi trebala biti jasna i djetetu. Primjerice, u SAD-u prodavači mikrovalnih pećnica ili perilica rublja doslovno imaju prekriženu mačku kao piktogram zabrane guranja te životinje u uređaj, u slučaju njegova korištenja. No opet se nađe neki biser koji pita "odnosi li se to na hrčke?".

Ovih dana, Luksemburžanka se porodila u WC-u na Velebitu. Došla žena u Paklenicu penjati se i rodila. Gdje? Tamo gdje nema signala za mobitel, odakle su nju i dijete morali niz liticu spuštati profesionalci. Saznali smo, imala je strahovitu sreću da se pogodio dan s dežurnim svim stručnjacima koji su je spasili i to BESPLATNO. No ona najprije kaže: "Nisam znala da sam bila trudna", a onda prizna da je lagala. Možda nije znala da je u Hrvatskoj spašavanje besplatno. Ali važno je da su ona (ma kakva bila) i njeno dijete, sretno, zdravo i sigurno stigli do bolnice, a kasnije svojoj kući.

"Nitko nas nije obavijestio"

Nešto dana prije, stigli su na tu istu Paklenicu nekakvi Belgijanci. Došli ljudi u divljinu s djetetom od 6 godina i krenuli oni istraživati. Na svim znakovima u parku, od onih na ulazu, pa na svakoj tabli, čak i ulaznicama, ali i na internetu, stoje upozorenja o onome što se ne smije. Da ne bude nejasno i onima koji su za vrijeme nastave pohađali kladionice i pušili po WC-ima, znakovi su piktogrami. To je ono gore, što objašnjava Hrvatska enciklopedija. Ipak, roditelji kažu da im "nitko nije dojavio znakove". Jasno, mi smo na Balkanu iz zajebancije imali Vidovitog Milana, pa je za vjerovati da u Belgiji nemaju tako dovitljivog dojavitelja.

Negdje u to vrijeme, austrijski bračni par se brodicom zabio u Krk. Njihovo je pojašnjenje bilo naprosto genijalno. Naime, tvrde kako se nesreća dogodila uslijed "iznenadnog nevremena na moru, koje ih je odbacilo na stijene". Ipak, dogodile su se dvije sreće u nesreći. Jedna je da su oboje preživjeli, a druga, da je "iznenadno nevrijeme" na sva zvona najavljivano tri dana prije njihova izleta. Pa će tako prva sreća pogodovati njihovim obiteljima, a druga zasigurno njihovoj osiguravajućoj kući.

Pili vlastitu mokraću nakon svega par sati od havarije i samo sat hoda od vode

Nisu tako znali ni po jeziku im bratski Nijemci. Zejebali su se u pripremi, olako shvatili more i jednako kao i ovi gore, nisu pratili prognozu, pa se na kraju nasukali na hridi otoka Paga. Ni prvi, ni zadnji, rekli bi u narodu, no nama je najzanimljivija činjenica bila zanimanje najčitanije njemačke tiskovine i portala Bilda, čiji su novinari kontaktirali i naoko surađivali s nama, ali unatoč dogovoru da fokus bude na opasnosti od bure i nepripremljenosti nautičara na naše more, doslovno su objavili kako su "nasukani Nijemci nakon nekoliko sati od nasukavanja pili vlastiti urin".

I sve se ovo događalo u 2023. godini, dakle u trenucima kad havarirani ljudi imaju mobitele i mogu lako doznati kako na Pagu, čak i da se nasukate, možete za sat, najviše sat i pol, a ako ste ozlijeđeni 5-7 sati, doći do pomoći, a do vode i puno ranije. ZA BOGA MILOGA, NE MORATE piti mokraću, bar ne tako rano. Ali vjerojatno vlasti s otoga Paga nisu objavile piktogram o tome, pa njihovu dramu u ključu globalne needukacije treba i razumjeti.

Kupaju se i sidre bilo gdje - pa šta bude...

Često se čovjek zapita - pa kog vraga ti ljudi rade u vlastitoj domovini i čim zarađuju plaću? Neugodno ćete se iznenaditi kad ćete doznati da se većinom radi o ljudima koji kruh zarađuju vodeći, kakve-takve, ali tvrtke koje zarađuju, za hrvatske prilike ozbiljan novac, pa po svoj prilici i mozak u Hrvatskoj ostavljaju - u garderobi.

Izvrstan primjer dolazi iz Šibenika, odakle je i stigla ideja za dodjelu "tzv." Darwinove nagrade za pomračenje pameti godine.

Prvi primjer je zaustavljanja plovila i plivanja doslovno nasred plovnog puta. Drugi je primjer za sebe.

Čovjek je sidro upotrijebio kao vezu s kopnom i samo ga bacio na rivu.

No ovo su neveseli primjeri koji nisu prozročili štetu. Barem su imali toliku sreću da se nesreća nije dogodila.

"Radili su samo svoj posao"

Albanski su radnici pak svojom nepromišljenom glupošću, spalili šumu na Čiovu, te prouzročili štetu i trošak ovoj državi za gašenje tog požara. Brusili su željezo i iskrom, svojom ili neodgovornošću svojih šefova, zapalili pola otoka.

Sve češće kod ovakvih slučajeva čujemo sintagmu "samo je radio svoj posao", no svakako je taj s brusilicom imao svog pohlepnog i neodgovornog šefa, koji je ganjao rokove, a rokovi su probili u šumu. U međuvremenu, opožareno je 600 hektara površine i kaznena odgovornost se čeka. Zasad je tek albanski radnik koji je brusilicu držao u ruci, u zatvoru.

Platili smo apartman uz plažu, pa i plažno mjesto - Vidjeli smo prazan otok, pa odlučili besplatno kampirati

Rezervacije najboljih mjesta na plažama lagano odlaze u prošlost, jer se komunalna redarstva diljem obale napokon počinju buditi iz zimskog sna i prikupljaju ostavljene deke, ručnike, madrace i ostale gluposti kojima turisti žele samo za sebe zauzeti komad pomorskog dobra. Ne bi oni to učinili da im tako nisu rekli vlasnici apartmana, koji nerijetko i u oglasima kažu: "apartman s privatnom plažom".

A onda su tu i oni koji u kamperima spavaju po parkiralištima, ili pak ovi na otoku Artina koji, sumnjamo da je bez znanja vlasnika zemljišta i općine, tobože besplatno, ali potpuno ilegalno kampiraju na divlje. Ništa od toga ne bi radili da ih se dobro odere po džepu. Njih i one koji im to dozvoljavaju ili pak uzimaju od njih novac na crno. Sve je moguće, ali to treba dokazati turistička inspekcija.

Zemlja besplatnog spašavanja

I za kraj pobjednik dana, frajer koji je odredio iz Brista kod Makarske popeti se u šlapetinama, s ručnikom na ramenima i bez vode, na vrh Biokova. Krenuo lola iz kampa u mjestu Podaca, a odlučio je "osvojiti" vrh Viter te se nakon toga nije znao vratiti u Podacu. Kako to već obično biva, unesrećeni nije imao adekvatnu obuću, ostao je bez vode i nije imao hrane, kartu niti se informirao o tom dijelu planine te je u startu bio "osuđen" na poziv u pomoć.

Treba li doista svakoj ovakvoj budali piktogram za ama baš svaku glupost koja razumnoj osobi ne bi pala na pamet? Možda: "ne hodati u štiklama", "ne hodati u japankama", "ne praviti selfije s medvjedom", "ne oblačiti medvjeda u majicu nogometnog kluba", "ne ljubiti poskoka za selfie pozu patka usnama"... Ili pak jednostavno trebaju prije penjanja na planinu u šlapama ili isplovljavanja pred oluju polagati test inteligencije?

A možda je dovoljno na ulazu u Hrvatsku objaviti samo jedan jedini znak upozorenja: "Radite što hoćete, jer ovo je zemlja besplatnog spašavanja!"?

Jurica Gašpar