U kakvoj su vezi rižibiži, Nirvana i fotografije Iža Stipe Suraća?
Stipe je svoj fotoreporterski zanat ispekao radom u novini Zadarski list, a punu afirmaciju stekao angažmanom u časopisima More, National Geographic, Geo, Biseri Jadrana i mnogim drugima s kojima i dalje surađuje, ali se ovjenčao i brojnim nagradama i priznanjima uglednih foto natječaja i magazina.
Na prvu, reklo bi se da taj jednostavan prilog jelu – rižibiži - poput rebusa krije u sebi ime našeg otoka. Daljnjim razmišljanjem, prisjećamo se da je basist benda Nirvana, Krist Novoselic porijeklom Ižanin. I jedno i drugo stoji, no upoznavajući se sa Stipinim fotografskim opusom, posebice ovim vezanim uz Iž, te dvije činjenice otkrivaju nam čitav niz asocijacija i veza kojima se vraća u vrijeme svoje mladosti, u kraj 1980-ih, jer tada, kako sam kaže rižibiži san moga isti cili dan, kuvala mi ga je nana i mater (op. a. Stipina nana i mama su Ižanke).
Vremenski usporedo s tim otkriva i neprestano sluša bend Nirvana, a vrijeme je to kada kao polaznik foto tečaja započinje i njegovo fotografsko putovanje. Otuda naslov izložbe, ali i izbor, inače kolor fotografije koju na plakat i deplijan simbolično postavlja u crno-bijeli negativ, po uzoru na fotografiju s omota prvog Nirvaninog albuma „Bleach“.
Poznato je da se u fazi mladalaštva zbiva mnoštvo ključnih životnih događaja, pa ne čudi da su sjećanja na odrastanje toliko snažna, a u Stipinom slučaju zasigurno i poticaj za kreativnost i stvaranje foto priča u novom kontekstu. U prilog tome ide i tvrdnja Abdulaha Seferovića kako je Surać zaokupljen značenjem slike i osobnom imaginacijom, ali i da je majstor deskripcije i predstavljačkih mogućnosti fotografije bliskih duhu pop i rock kulture.
A sve to upravo je sublimirano u izboru fotografija za ovu retrospektivu posvećenu Ižu. Stipe je svoj fotoreporterski zanat ispekao radom u novini Zadarski list, a punu afirmaciju stekao angažmanom u časopisima More, National Geographic, Geo, Biseri Jadrana i mnogim drugima s kojima i dalje surađuje, ali se ovjenčao i brojnim nagradama i priznanjima uglednih foto natječaja i magazina.
Veći dio fotografija izloženih na ovoj retrospektivi objavljene su u reportažama glasovitog svjetskog časopisa National Geographic i u knjizi - interaktivnom foto brevijaru Mediteranski armerun - Jadranske letere i litrati u kojima snažno i neponovljivo ilustriraju tekstove i priče o jadranskim otocima i obali, sudbinama i životima ljudi s morem i uz more.
Rekla bih da teme vezane uz Mediteran kao i ciklusi rock'n'roll fotografija oslikavaju Stipinu životnu srž, ali i suštinu njegova fotografskog rada. Njegove fotografije neodvojive su od njegova južnjačkog temperamenta (A. Seferović).
36 izloženih fotografija Iža nastale su u različitim periodima, u rasponu od 2002. do danas i predstavljaju Stipin osobni pogled i doživljaj zavičaja.
Koncepcijski izložba prezentira niz podtema koje uhvaćene njegovim specifičnim snimateljskim senzibilitetom pričaju o općeživotnim prilikama otoka i otočana suvremenog Iža. Kod Suraća nema oplakivanja i reminiscencije za prošlim vremenima, za otokom kakav je nekad bio.
On aktualnu otočnu svakodnevicu prikazuje u njenom izvornom obliku, u
svojoj realnosti i punoći života. Pri tome medij fotografije koristi na način da gledatelja uvuče u priču, bilo neobičnim rakursima, bilo kadriranjem motiva u pokretu čime postiže dinamičnost scene koju bojom dodatno potencira do motiva snimljenih u suton ili praskozorje kojima svjetlo i sjene pridaju nova značenja.
Ne pretendira estetiziranju snimljenog, no majstor je u transponiranju očiglednih datosti u začudne i neočekivane prizore. Progovara tako Stipe na šaljiv način kroz fotografiju vjenčanja na otoku, gdje žene iznad 70 love mladenkin buket, o stanovništvu koje je sve starije. U prizorima alajo veza oslikava se otočki prkos koji govori o zajedništvu i održavanju tradicije u situaciji kad statistike govore da nas je sve manje na školju, ali je i poveznica s vrsnim maloiškim ribarima koji su tako bočno privezani nekoć išli u ribolov i kad je opstanak na otoku ovisio o brodu i vještini upravljanja njime.
Statistikama usprkos, u prilog izreci malo nas je, al' nas ima ide i fotografija maškara kao potvrda uvijek spremnih otočana na zabavu i u zimskim danima kada otok opusti, a o duhovitosti Ižana kao i o Stipinom brzom refleksu i oštrom oku koji od obične situacije u tren stvore nadrealnu sliku govore Tunman, U potrazi za Elzom i Vratija se Šime. Otočka ljeta puna vreve, susreta ljudi i bezbrižnih dječjih igara ogledaju se u nizu dinamičnih fotografija (Pobjeda, Tuško, Ljudi i brodi, Huk, Ispod sela, Operacija jež, Kralj). Jednako kao što otočani znaju feštati, nenadmašni su i u svom otočkom zenu, kada se povuku u intimu svojih konoba i tinela (Lopižanje, Vičera) ili kad najbolju utjehu pruža pogled na pučinu s hunestre.
Uz takav prizor, globalni potresi nemaju šansu. Poetičnim, ali i melankoličnim ugođajem zrače fotografije Nestajanje i Oćale. Prva, jer motiv kaića bez vesala, timuna i opreme, zamućenog dugom ekspozicijom, kao da izmiče zbilji sugerirajući napuštanje plovila i prestanak navigavanja, te tako esencijalne aktivnosti kojom je svaki otočanin trebao vladati. Druga, s kavezima za uzgoj tuna snimljenih u kontralightu u suton, koji podsjećaju na oćale, a u metaforičkom smislu znače suton čuvenog iškog ribarstva koje gubi u nepoštednoj bitci s intenzivnim uzgojem riba čime gubi i neposredni podmorski okoliš.
Fotografijom IŽolacija ironično komentira običaj parkiranja auta na otoku, ali i sve
veću prisutnost napuštenih vozila koji ga naružuju i poruka su zajednici za rješavanjem takvih pojava. Spomenik žrtvama fašizma u Knežu s ovješenom
crvenom hudicom simblično govori o krvi prolivenoj za otok, ali i o zaboravu i odnosu današnjeg čovjeka prema vrijednostima otočana iz ne tako davne prošlosti.
Iskonske prirodne ljepote Iža ostavljaju bez daha kada gledamo Stipine snimke dronom ili one pod morem. Prizori cvrčka na listu, duge nad horizontom, moćna stabla karube, nakostriješene mačke i mladog kormorana koji se stavio u ulogu Galeba iz Oliverove pjesme upravo nam poručuju zbog čega bismo se trebali zdušnije i odgovornije odnositi prema tom komadiću raja koji nam je dat rođenjem ili vlastitim izborom kao mjesta za život. Sve to, i još puno više Stipe nam je u svojim fotografijama ponudio kao priču za uživanje, ali i poticaj za razmišljanje. Jer tome prava umjetnost i služi.
Tekst: Natali Čop