Umjetna inteligencija i koraljni grebeni - Spoj koji bi mogao imati veliku ulogu u spašavanju ovih izrazito bitnih staništa

Koraljni grebeni prekrivaju samo 0,2 posto morskog dna ali bez obzira na to pružaju stanište za više od četvrtine morskih vrsta. Izrazito su osjetljivi na porast temperature mora, ali i na sve jače zakiseljavanje oceana, pa su posljednjih godina postali podložni i posebno osjetljivi na razne bolesti.

Kako izvještava Global Coral Reel Monitoring Network, povećanje temperature oceana od 1,5 Celzijevih stupnjeva moglo bi dovesti do gubitka između 70 i 90 posto svjetskih koraljnih grebena.

Neki znanstvenici čak misle da će do 2070. godine koraljni grebeni potpuno nestati.

- Klimatske promjene najveća su prijetnja koraljnim grebenima diljem svijeta”, kazala je Cathie Page s Australskog instituta za znanost o moru (AIMS) za BBC, prenosi Green.hr.

Obnova koralja obično uključuje presađivanje sićušnih koralja, uzgojenih u rasadnicima, na oštećene grebene. Međutim, taj posao je i spor i skup, a samo djelić ugroženih grebena tako ustvari dobiva pomoć.

Stoga su znanstvenici osmislili novu metodu koja bi mogla pomoći oživjeti grebene. Riječ je o cijepljenju fragmenata koralja u male čepove koji se umeću u prethodno oblikovanu podlogu. Te baze se zatim postavljaju u serijama na morsko dno.

- Htjeli smo da to bude nešto što možemo masovno proizvoditi po razumnoj cijeni - objasnila je morska biologinja Taryn Foster, istaknuvši pri tome da se podloga lako postavlja uz pomoć malenog robota ili ronioca.

Rezultati su do sad bili ohrabrujući.

- Postavili smo nekoliko različitih prototipova naših koraljnih kostura. A to smo također testirali na četiri različite vrste - objasnila je.

Foster je osnovala i start-up tvrtku pod nazivom Coral Maker i nada se da će partnerstvo s tvrtkom za softver Autodesk iz San Francisca dodatno ubrzati proces.
Njihovi istraživači obučavaju umjetnu inteligenciju za upravljanje kolaborativnim robotima (kobotima).

Robotska ruka može kalemiti ili lijepiti krhotine koralja na sjemenske čepove. Drugi ih postavlja u bazu, koristeći sustave za donošenje odluka o tome kako ga zgrabiti.

- Svaki komad koralja je drugačiji, čak i unutar iste vrste, tako da roboti moraju prepoznati fragmente koralja i kako s njima postupati - kaže Nic Carey, viši glavni istraživač u Autodesku.

Sljedeći korak je premještanje robota iz laboratorija, što bi se, kaže Foster, trebalo dogoditi u sljedećih 12-18 mjeseci.

Međutim, stvarni svijet predstavlja mnoge izazove pa s mokrim, živim koraljima treba pažljivo postupati, po mogućnosti na brodu u pokretu, a slana voda odnosno more je potencijalno štetno za elektroniku, prenosi Green.hr.

I.B.