URAGANI Definicija potpune katastrofe

Uragani su rotirajući sustavi; oluje koje nastaju iznad tropskog područja. Karakteriziraju ih jaki vjetrovi od minimalno 119 km/h za uragan prve kategorije ili čak 292 do preko 350km/h što karakterizira najrazornije uragane najviše pete kategorije prema Saffir Simpsonovoj ljestvici.

Ida je naziv posljednjeg razornog ciklona, koji je upravo stigao do obale Louisiane, koju bi u potpunosti trebao pogoditi krajem današnjeg dana snagom “velikog i krajnje opasnog uragana”. Američki Nacionalni centar za praćenje uragana objavio je da je uragan ojačao na kategoriju 4 (od maksimalnih 5). Njegovi vjetrovi pušu brzinom većom od 240 km/h.

S obzirom na posljedice koje ostavlja iza sebe, duljinu njegova trajanja, ali i učestalost pojave ovih meteoroloških pojava posljednjih godina, s pravom se postavlja pitanje uzroka.

Kako nastaju najveće oluje na Zemlji?

Ciklon je riječ grčkog podrijetla i karakterizira vrlo snažno vrtložno gibanje zraka u atmosferi oko središta izražajno niskog tlaka. Istovjetna pojava u različitim dijelovima tropskog svijeta ima različita imena, pa se u Sjevernoj i Srednjoj Americi naziva hurricane (čit: hariken), u južnom dijelu Tihog oceana tajfun, u Indijskom oceanu ciklon, te u Australiji Willy-willies. Nastane li na sjevernoj Zemljinoj polutci, zrak se oko središta uragana okreće obrnuto od smjera kazaljke sata, dok se na južnoj okreće u smjeru kazaljke na satu.

Za nastanak uragana potrebno je nekoliko faktora:

• Nastaju kao skupina grmljavinskih oluja iznad oceanske površine
• Stvaraju se na udaljenosti od najmanje 250 nautičkih milja od obale
• Minimalna potrebna temperatura morske površine je 26,5 C
• Vlažnost zraka
• Brzina vjetra
• Rotacija Zemlje: Interakcijom toplog oceana, vlage i vjetra – stvaraju se uraganske spirale
• Mirno središte uragana oko kojeg se vrtlože snažni vjetrovi – ili „oko“

Uobičajeno doba godine kad nastaju uragani u Atlantiku je od svibnja do studenog, a u Pacifiku od lipnja do prosinca, dok je njihov najjači intezitet u kolovozu i rujnu.

Razorna snaga

Najrazorniji učinak uragana su vjetrovi koji mogu doseći nevjerojatne domete od preko 350 km/h, koliko je zabilježeno prilikom rušilačkog pohoda Irme preko Kariba. Upravo ti najjači vjetrovi pušu uz sami rub mirnog „oka“ uragana kod tzv. „očnog zida“. Tu se događa ispuhivanje ogromne količine zraka prema vani, što posljedično izaziva usisavanje sa suprotne strane, spajanje energije i cirkularno kretanje. Razlog zašto je unutar „oka“ neobično mirno stanje bez vjetra i zapravo vedro vrijeme bez oblaka je činjenica da se jedan dio zraka vraća unutra.

Uragan je kolektor ogromne količine energije. Kad jednom započne proces, izaziva događaje koji ga pojačavaju i tako se sve vrti u krug. U središtu zrak rotira i konvergira, što izaziva uzdizanje zraka. Zrak se tako hladi i kondenzira, što oslobađa energiju u okolni zrak, što sustav uvijek iznova hrani.

Ovisno o uvjetima koji (ne) pogoduju njegovu nastanku, mogući su različiti scenariji: od raspada prije dolaska na kontinent (trajanja od tek nekoliko sati), do kontinuiranog trajanja od nekoliko dana (i do dva tjedna), gdje svoju snagu gubi trenjem nad kontinentalnim područjem i nedostatkom dotoka vodene pare. Dok se približava kopnu, uragan donosi jaku kišu i oni najveći podižu razinu mora ogromnim valovima.

Zbog toga što se kreće sporo, u prosjeku 20 km/h, njegova razornost nad istim područjem može potrajati satima ili čak danima, pa su posljedice najčešće djelomično ili potpuno uništenje ljudske infrastrukture.

Uobičajena učestalost pojave i razlozi sve češćih uragana

Ne ulazeći u političko-gospodarsku podlogu negiranja o utjecaju čovjeka, odnosno globalnom zatopljenju na nastanak sve snažnijih meteoroloških ekstrema, znanstveni podaci govore upravo suprotno. Kako globalno raste prosječna temperatura zraka, rastu dva izuzetno važna parametra za razvoj uragana: temperatura podloge i jačina vjetra. Dokazi su već vidljivi, jer je udio razarajućih uragana poput Irme ili Doriana, u globalnoj statističkoj slici ciklona bio ispod desetak posto, dok ih je posljednjih 10-ak godina već zabilježeno dvostruko više.

Najrazorniji uragan do sad bio je Katrina, koji je 26. kolovoza 2005. pogodio New Orleans i obalu Louisiane s vjetrovima brzine preko 250 km/h i plimnim valom od ponegdje preko 9 m. Poginulo je gotovo tisuću i pol ljudi. Prolaskom Irme preko Barbude, zabilježeni su vjetrovi od čak 350 km/h i uništeno je preko 95 posto onog što je čovjek izgradio. Procjenjuje se da je ovaj sadašnji, Dorian drugi najsnažniji uragan ikad zabilježen u Atlantskom oceanu, a istovjetan najsnažnijoj oluji koja se ikad sručila na kopno, izvijestio je američki Nacionalni centar za uragane (NHC).

Usporedbe radi, ovakvi uragani bilježeni su prosječno 4-5 puta u stoljeću, a znanost potvrđuje njihovo udvostručenje zbog porasta temperature od 0,5 C. Porast temperature od jednog stupnja, učetvereostučit će pojavljivanje uragana četvrte i pete kategorije, dok će rast temperature od dva stupnja donijeti nimalo optimističnih deset puta više onog što možemo slobodno nazvati – definicijom potpune katastrofe!

Jurica Gašpar, prof.

Ako ste propustili, više o pijavicama i tornadima u našem području, pročitajte niže:

MORSKE PIJAVICE – Pogledajte kako nastaju i izgledaju jadranska tornada!

PROČITAJTE JOŠ:

Južnoj obali SAD-a približava se najjači uragan od 1850. godine

DONOSIMO ISKUSTVA HRVATSKOG POMORCA S URAGANOM: Ne daj Bože da ti makina stane!