Uvod u čuvenu Galipoljsku bitku bio je napad na Dardanele 19. veljače 1915.
SVIJET - Bitka na Galipolju simbol je uzaludne borbe, ali i katalizator stvaranja triju država - moderne Turske, Australije i Novog Zelanda. No, slabo je poznato da je uvod u čuvenu bitku bio napad na tjesnac Dardaneli u veljači 1915.
U Galipoljskoj se bitci davne 1915. Kemal Mustafa Atatürk pokazao kao vrsni vojskovođa. Kasnije je postao prvim predsjednikom moderne Turske države, a njegovi sunarodnjaci su ga prozvali Atatürk, odnosno Otac Turaka.
Sukobi na Galipolju trajali su od travnja 1915. sve do siječnja 1916. godine. U borbama je poginulo više od 130.000 vojnika, od toga 87.000 boraca nekadašnjeg Osmanskog Carstva.
Manje je poznato, međutim, da je uvod u Galipoljsku bitku bio zapravo napad na Dardanele koji se odvio 19. veljače 1915. Britanski i francuski ratni brodovi započeli su toga dana tjesnac zasipati artiljerijskom vatrom, što je bila priprema za iskrcavanje trupa na ovo područje.
Ciljevi ispaljenih granata prvenstveno su bili osmanski obrambeni artiljerijski položaji, ali i pomorske mine.
Među britanskim ratnim brodovima najveći je bio bojni brod HMS Queen Elizabeth, dug gotovo 200 metara. Taj je brod raspolagao teškim topovima kalibra 381 milimetra koji su granate mase 879 kilograma mogli ispaljivati na udaljenost od čak 30 kilometara. Dakako, veliki domet topova jamčio je da takve brodove ne mogu gađati osmanski topovi s kopna.
Britanska je namjera bila izvršiti proboj ratnim brodovima kroz tjesnac i doprijeti do Istanbula. No, unatoč golemim naporima, osmanska se obrana pokazala neprobojnom.
Britanske i francuske mornaričke snage morale su se povući, a umjesto toga izvršena je kopnena invazija na Galipolje s ciljem zauzimanja osmanskih artiljerijskih uporišta.
Snage Antante mahom su sačinjavale trupe Britanskog Carstva izvan Engleske (Irska, Australija i Novi Zeland) koje su činili dobrovoljci i neredovna vojska, što se ranije smatralo jednim od glavnih razloga katastrofalnog poraza Saveznika.
Danas se smatra da razlog potpune propasti invazije leži u nizu grešaka koje su načinili zapovjednici operacije.
S obzirom da se radi o tjesnacu koji čini jedini izlaz na Mediteran zatvorenog Crnog mora, o njemu su ovislili i Istanbul, ali i Rusija, veliki tadašnji Britanski saveznik. Upravo zbog dopuštanja slobodnog prolaza njemačkim brodovima, Turska je postala aktivni sudionik Prvog svjetskog rata na strani Njemačke i Austro-Ugarske.
B.K.
PROČITAJTE JOŠ: