Uz odlazak slikara šarenog mora – Jugan Splivalo (1944. – 2023.)
Jučer je nekim svojim morem, preko daljine otišao slikar Jugan Splivalo. Samozatajni slikar mora, fenomenalni portretist riba, taj vječni dalmatinski dječak, podjednako zaigran bojama koliko i riječima.
Za mene jedan od znakova vremena, ljudi i grada kojeg i kakvog više nema. I kojeg i kakvog više teško da će biti. Otišao je pitur kojeg će teško ikad netko nadmašiti u oslikavanju svih boja mora. Jer, kad će više ili opet neki dječak vidjeti svo šarenilo morskog beskraja u svim onim bojama u kojima je more u duši nosio Jugan? Kako će sad more bez tebe šareniti? Priča o bojama mora ostaje trajna umjetnička ostavština Jugana Splivala. Svojim slikarskim odnosom prema moru, donosio si jednu intimnu ispovijed čovika s mora, i više nego mnogi oslikavao poeziju morskog prostranstva koju si nevjerojatnom lakoćom, jednostavnosti i vedrinom, ali i izuzetnom toplinom i bliskosti, vještinom samo tebi svojstvenom, prenosio iz vlastitih pogleda na platno, darujući time svoje more našim pogledima.
Slikar doista u životu ne može postići više od toga. Kad promatram more, a to znaš jer smo toliko puta o tome razgovarali, tvoje su mi boje, uvijek negdje na vidiku, i od djetinjstva, a upoznao sam te još kao dječak, more gledam upravo kroz te boje tvojih slika. mnogi su,doduše, slikali more. Mnogi su ga fenomenalno slikali. Ali nitko njegovu dubinu, nitko njegovu dušu, i nitko ali baš nitko njegove boje nije naslikao poput tebe. sjećam se, davno je to bilo, pokojni stari i ja došlo smo do tebe. U tvojoj dnevnoj sobi bila je jedna mala šarena morska slika. Tvoja, naravno. dok ste ti i stari sjedili i razgovarali (iako ne ozbiljno, jer s vama dvojicom u kombinaciji ozbiljan je razgovor gotovo bio nemoguć) promatrao sam to tvoje more i pitao se - ma gdje Jugan u moru vidi ovu žutu? A gdje je našao crvenu u moru? Kako ti se ova narančasta našla u bojama mora? Gdje je to takvo šareno more s tvoje slike? I na kojem je moru to Juganovo more? Znaš, dobri dječače s mora, sve boje mora tvoj su dar ovom svijetu. Zamisli kako je to mnogo. Ej!
Da sad pitamo slučajnog prolaznika koje je boje more, rekao bi - plave. A nije. Ti si nam Jugane pokazao da more ni izbliza nije toliko obično da bi bilo tek i samo - plavo. Pokazao si nam da more nije ni slučajno tako jednostavno da bi ga samo plavom mogli opisati. I pokazao si nam koliko gledajući i ne vidimo. U tome je bila tvoja umjetnost. Potaknuti nas na poglede. Zamisli! Zamisli dobri moj kako je to veličanstveno. Potaknuti druge na poglede. Dodirnuti u osjećaje. Povezati poglede i osjećaje, oči i dušu povezati jednim jedinim morskim valom.
Nema mnogo slikara koji to mogu. I sve je manje slikara koji tako gledaju na svijet. I, nažalost, sve je manje boja, priznali mi to ili ne. Nisi ti bježao ni od crne, niti od dubine, ni od jednostavnosti i plitkosti, površinske bijele. Ne. Ti si i njima dao svoje boje mora. Baš zato za mene si bio i ostat ćeš slikar mora. Jedinstveni pejzažist mora i portretist riba. Jer tvoje su ribe same od sebe življe, koliko si im života dao. Kao da si mogao s ribama razgovarati o moru. Možda i jesi. ne bi me čudilo. Možda u tome i jeste bila tvoja slikarska tajna. Možda si zato i znao i mogao tako šareniti more. Sad to ostaje samo tvoja tajna.
Ta misterija radosti svih boja mora u tvojim slikama. Predivna morska priča koju si kao vjerni i zaljubljeni kroničar Jadrana pričao cijelog života. Možda je to od rođenja u izbjegličkom logoru na jugu Italije, pa potom najranijeg djetinjstva u zbijegu El Shat u Egiptu i bila tvoja životna priča. Tvoja priča, kao priča o moru. Možda si zato u svemu u životu bio morskog pogleda. Širokog. Prostranog. Beskrajnog. Onog koji gleda preko daljina koje su običnim ljudima granice njihovih vidika. Sad si otišao tamo gdje si uvijek zaigrano gledao. Daleko. Dalje od najdalje daljine morskog beskraja. Tamo gdje se daljina mora i daljina neba u jednoj jedinoj liniji boja na jednom mjestu nakratko spajaju. Prešao si tu daljinu dragi Jugane. Ostavio si nam pogled, radost, boje, igru, i tajnu. Tajnu priče tvojih slika - Kako zaboga ovo more nije ni plavo ni sivo, nego tako šareno?!
Ostavio si nam pitanje kao trag tvoje umjetničke zaigranosti. Kao trag mora. Ostaje tvoj trag - tvoja predivna slikarska priča o bojama mora. Putuj! Mirno ti more! I šareno!
Domagoj Margetić