Velike ribe obožavaju živu iglicu, ali jedan je "detalj" u ribolovu jako bitan!

Iglica teoretski može narasti do 80 centimetara u dužinu i pritom težiti 1,15 kilograma, no lovna težina najčešće iznosi tek 0,06 kilograma.

Vole je i zubatac i brancin i to bliže obali, dok je malo dalje rado naganja gof, palamida pa i tuna. Iglica je uz naravno, lignju panulaška ješka koja se najviše cijeni i to s razlogom. No, kako bi ribolov zbilja bio uspješan važni je kako ju "ješkate".

Iglica se za panulu najčešće ješka s tri udice. Važno je da razmak između udica ne bude širi od stisnute šake, što je pretpostavljena širina čeljusti kapitalnog zubaca. Takvim se gustim rasporedom ‘promašaji’ izbjegavaju i svode na minimum, piše Novi List.

Udice se postavljaju s donje strane tijela neposredno pod kožu: prva odmah iza analnog otvora, druga po sredini trbušnog dijela, dok završna, koja je u pravilu klizna, prolazi kroz "kljun" odozdo prema gore. Na kljun se obavezno postavlja i komadić prozirnog bužira kojim se usta iglice zatvaraju, a čime se sprječava nekontrolirano krivudanje panule.

J.T.

PROČITAJTE JOŠ:

Bez obzira voljeli je na tanjuru ili ne, lov na iglicu će vam svakako pružiti jedinstven užitak
Iglica je predator te kao takva traži plijen u pokretu. Brzo povlačenje po samoj površini je najbolji okidač za napad. Ukoliko iglica prati varalicu, a ne napada je, to znači samo da je brzina povlačenja premala. I dok panulaši u redovnom postupku love iglice za ješku, malobrojni spinneri se odlučuju