VIDEO: FALKUŠA KAO FENIKS Kako je Cicibela nadahnula posljednje čuvare tradicije da je uskrsnu iz mrtvih

Sve je počelo s jednim brodolomom. Bila je posljednja Falkuša izvornog imena Jelisava, a mi smo je od milja zvali Cicibela, jer je korištena za snimanje filma Miljenka Smoje “Roko i Cicibela”. Potonula je 25. kolovoza 1986. u uvali Porat na Biševu. Bila je jedna olujna noć i olujni zapadni vjetar ju je potopio. Od nje je ostala tek ruina, koju nije bilo moguće obnoviti – ovim riječima započinje priču o uskrsnuću tradicionalnog broda možda posljednji čuvar viške tradicije, Joško Božanić. Njemu se može pripisati velika zasluga što je Falkuša obnovljena, ali i to što je proteklog tjedna stigla u samo središte Europe, francuski Strasbourg.

– Svejedno, shvatio sam da je to važan trenutak i da treba spasiti posljednju falkušu, da bi možda poslužila za moguću njenu obnovu. Uspio sam nagovoriti tadašnjeg direktora tvornice Neptun da pošalje brod i mi smo spasili taj brod i sad je u muzeju u Komiži.

Tom prilikom sam upoznao dr. Velimira Salomona, koji je došao iz Zagreba napisati reportažu o tom događaju za časopis Karaka. Mi smo se upoznali, a upoznao sam ga i sa starim ribarem, Ivanom Vitaljićem Guslom, s kojim sam ja godinama prethodno imao razgovore, intervjue i snimao njegove ribarske priče. Postali smo tada trojac koji je počeo snimati priču o mogućoj replici te barke, no to je još bilo daleka budućnost.

Ipak, vjerovali smo da imamo male šanse, ali uvijek je dobro snivati, pa smo i mi snivali mogućnost – kazuje nam Joško Božanić.

I taj san se ostvario…

– Ostvario se i taj san, a bila su tri pokušaja da to napravimo, ali treći je tek uspio kad je firma Viking Eriksson iz Zagreba dobila na natječaju da priredi hrvatski nastup na Svjetskoj izložbi “Expo ’98.” i mi smo ušli u njihovu priču. Prepoznali su da imamo potencijal da to napravimo i tada smo angažirani i to smo napravili.

Već smo bili ubrali drvo za gradnju gajete, mada to još nije bilo na vidiku. No, drvo je bilo posječeno, osušeno i spremno za gradnju. Krenuli smo u gradnju i falkuša je sagrađena u samo tri mjeseca, odnosno do Svetog Nikole, 6. prosinca 1997. godine i to u Trogiru, u škveru Tončija Bakice. On je bio graditelj, po nacrtu dr. Velimira Salomona.

Barka je porinuta u more u Komiži, 6. prosinca i mislim da je to najveći događaj u povijesti Komiže, jer je događaju prisustvovalo najmanje 3 tisuće ljudi. Došli su svi važni predstavnici, direktor Expoa, direktorica portugalske izložbe Expoa, izaslanica predsjednika UN-a, 30-ak novinara iz europskih zemalja, 4 nacionalne televizije iz Lisabona… – prisjeća se Božanić.

– Dogodilo se to da su sagrađene još dvije falkuše. Naš član posade, koji je od početka, bio je i u Lisabonu kao dečko od 20 godina, danas je vlasnik jedne falkuše, drugu je iznajmio. Koristi ih u turizmu. Ja imam još jednu malu, kao “kćerka” ove ili “baby boat”, što je bila ideja dr. Salomona, da napravimo jednu i za djecu. Dakle, da naučimo mlade što je to falkuša, kako se nazivaju njeni dijelovi, kako se njome upravlja, itd.

Riječ je o svjetskoj priči o jednom malom brodu iz jedne male zemlje – zaključio je Božanić.

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

FOTO/VIDEO Tonino Picula doveo falkušu u Strasbourg