Viktor Lenac nabavlja novi i veći dok od 280 metara
RIJEKA – Veliki Dok 11 u brodogradilištu Viktor Lenac za nešto više od godinu i pol dana trebao bi biti zamijenjen novim, sličnih dimenzija, ali bitno veće podizne moći. Riječ je o najvećem ulaganju u kapitalnu imovinu ovog kvarnerskog škvera, u pitanju je iznos od oko 35 milijuna eura, koliko su procjene da će biti ukupna vrijednost investicije. Koristi od ovog velikog ulaganja škvera u Martinšćici trebala bi imati i susjedna brodogradilišta, riječko i pulsko, koje se razmišlja angažirati na izradi pontonskih sekcija i tornjeva za budući dok. To će obuhvaćati obradu oko 9.000 tona čelika što je, po težini, približan ekvivalent jednom brodu od 50.000 tona nosivosti.
Kako doznaje Novi list od članice Uprave Viktora Lenca Sandre Uzelac, koja je upravo dobila novi trogodišnji mandat da vodi ovo brodogradilište, cijeli ovaj projekt u visokoj je fazi pripreme. Tijekom idućih mjesec dana očekuje se da će doći do konačnog dogovora s bankama i zatvaranja kompletne financijske konstrukcije, a do početka ljeta u Martinšćicu bi trebao stići dio konstrukcije budućeg doka. Ukorak s time, krenut će se i s projektiranjem, nabavkom sve potrebne opreme i čelika, tako da bi se s prvim konkretnim radovima moglo krenuti do početka jeseni.
Sve veći brodovi
Zamjena najvećeg doka u ovom remontnom brodogradilištu istovremeno je potreba, ali i poslovni iskorak prema onoj tržišnoj niši brodova koje do sada nisu mogli primati u svojim dokovima. Prvenstveno se tu misli na LNG brodove i šansu koja im se otvorila početkom rada terminala u Omišlju, kao i na razvoj kontejnerskog prometa u riječkoj luci, ali i drugog prometa teretnim brodovima u okruženju Lenca. Globalizacija je, između ostalog, donijela i nosi sve veće dimenzije brodova zbog kojih remontna brodogradilišta imaju potrebu za korištenjem dokova većih dimenzija.
Postojeći Dok 11 dug je 260 metara, a sa svojom podiznom moći do 40.000 tona može prihvatiti brodove do 285 metara duljine, odnosno »suezmax« veličine. Koliko je jedan ovako veliki dok važan za poslove remonta, kao i drugih većih projekata u Lencu, govori podatak da upravo »jedanaestica« nosi najmanje trećinu godišnjih prihoda ovog brodogradilišta, navodi Uzelac za Novi list.
Međutim, riječ je o doku koji je star sedamdesetak godina i potrebe za njegovim povećanim održavanjem u idućim godinama bit će sve veće. Zato su u ovom kvarnerskom škveru već neko vrijeme u potrazi za optimalnim rješenjem nadomjestka velikog doka, ponajprije po visini traženih ulaganja, ali i po samom roku izvedbe. Problem je i što polovnih dokova sličnih dimenzija kao što je Dok 11 baš i nema na tržištu, a oni koji i jesu za prodaju, uglavnom su locirani na Dalekom istoku, u Kini i Koreji, što onda povećava cijenu za troškove transporta, pa se na koncu otvara i pitanje uloženog i dobivenog. S druge strane, nabavka novog doka ima svoju cijenu od kojih sedamdesetak milijuna eura, što za Lenac nije opcija.
Cijeli članak pročitajte OVDJE.
Orjana Antešić