Višanin uspio vratiti u život autohtonu lozu Palagružonku

VIS - Ante Ivčević s Visa nakon godina strpljivog i mukotrpnog rada uspio je revitalizirati mnogima nepoznatu autohtonu vinovu lozu Palagružonku. Jedinstvenu po mnogo čemu, a ponajprije po tome što nema tragova ni jednoj koja bi joj bila imalo slična. Jedina je na svijetu.

Ante svaki dan obilazi, pazi i mazi lozu koja je, kako kaže, preživjela nevere, suše i odrone koji su prije nekoliko stoljeća zatrpali benediktinski vinograd na Palagruži. Iz jednoga trsa probile su se mladice kroz zemlju, kamen i draču. Do Ante je mladica došla uz pomoć jednog ribara i svjetioničara. Uslijedio je mukotrpan i i strpljiv rad.

- Trajalo je to 10 do 15 godina, prvo smo uboli plenke od jedne loze. Kalemit jednu, dvije, tri, desetak, pa smo na institutu u Splitu i agronomskom fakultetu radili ispitivanja i uspjeli je spasiti. I nakon deset godina sam uspio stvoriti ovaj vinograd od tisuću loza koji je jedinstven, nema ga nigdje na svijetu jer se dokazalo da Palgružonke nema nigdje - rekao je za HRT Ante Ivčević, vinogradar i vinar.

Lozu održala specifična genetika

Lozu je održala specifična, jedinstvena genetika, govori Ante, koja joj omogućuje preživljavanje i po najvećim sušama. Na Palagruži, dodaje, padne godišnje oko 200 litara kiše, prošle, sušne godine na Visu je palo 300 litara.

- Njoj kao da ništa nije bilo, još je bila najbolja, i rodna i sve. Tako da bi u nekoj budućnosti u ovim ekstremnim uvjetima mogla prevladati neke druge sorte. Solidno je otporna i na neke bolesti. Došla je s Palagruže, drugačiji mikrolokalitet, drugačije bolesti tamo i ovdje te se morala prilagoditi i na lug, peronosporu, i sve druge, specifična je, objasnio je Ivčević.

Specifično je i vino, potpuna suprotnost dalmatinskim bijelim vinima. Lagano je, s više kiselina, svježe, voćne arome. Teško ga je usporediti i s mnogim kontinentalnim vinima. Jedinstveno kao i loza.

Odlučio revitalizirati i druge loze

Ante neće stati samo na Palgružonki. Odlučio je, uz nekolicinu vinogradara i vinara, revitalizirati i druge autohtone viške sorte.

Nema ih drugdje, vrijedan su kapital, no valja smisleno raditi i biti uporan.

- Ima još sorti koje ćemo sad saditi. Palanušu je posadio moj prijatelj Lipanović, tu je crljenak viški, krstičevica. To su sve stare sorte koje su nestajale imamo viški crljenak koji nije isti kao kaštelanski, malo je različit u genetici, ali je vrlo star i njega ćemo revitalizirati. Mi tu imamo prednost s ovim sortama kojih nema nigdje, objasnio je Ivčević.

Vino karstičevice se pilo samo za krštenje

Revitalizacija karstičevice, također stare i zaboravljene sorte novi je projekt Ivčevića a vodi ga mlađi sin Frane.

- Inače naziv karstičevica je jer se njezino vino pilo samo za krštenje i od nje se naravno radi prošek jer može stati jako dugo na lozi. Može rast na kamenu samome, ne treba puno zemlje, grozd jako dobro opstaje. Može izdržati, stari su govorili do 12 mjeseca skoro jer ima tvrdu kožicu i ništa je ne napada, objasnio je Frane Ivčević.

Proces isti kao kod Palgružonke. Najmanje desetak - dvanaest godina upornoga rada do prvog vina.

- I to rijetko tko želi raditi, danas idu u rasadnik uzmu taj i taj broj cijepova i zasade vinograd. Ovo baš i nije isplativo no priča je tu i želimo sačuvati našu starinu. Želimo nastaviti tradiciju da se ne zaboravi. Želimo u budućnosti napraviti na otoku Visu i kolekciju starih sorti da se one nikad ne zaborave, dodao je Frane Ivčević.

Nedostaje zemlje

No fali zemlje. Tipična otočka, dalmatinska priča. Mali, rascjepkani posjedi, sve manje obrađenoga tla kočnica su ozbiljnijoj proizvodnji.

- Sve je zapušteno, gore je šuma, tu je 10 vlasnika, teško je doći do zemlje koju možete posaditi, Onda imate i drugu, sad ovu od 1.6. mogu kupovati stranci. Cijena zemlje s 3 digla se na 10 eura tako da je nemoguće nekom poljoprivredniku kupiti. Ima nešto državne zemlje za zakup, ali država bi trebala uzeti više maha da zaštiti te vinogradare da mogu raditi s koncesijom, lakšim cijenama jer će nas pojesti ovi od izvana. Ne može se to braniti, kazao je Ante Ivčević.  

Poticaji su, kaže, posebna priča.

- Poticaj u redu, ali na proizvod, po tome koliko ste prodali da ga dobijete ili poticaj za podrum. Da kupite tri bačve, uzmete račun i to predate državi da nema muljaže. Ovdje se dobi lova na neviđeno, izjavio je Ante Ivčević.

S poticajima ili bez njih Ivčevići idu dalje. Frane i njegov stariji brat koji završava studij na agronomskom fakultetu ostaju na zemlji. Ima još mladih koji će nastaviti tradiciju vinogradarstva i vinarstva na otoku. Malo nas je, al nas ima, kaže Frane.

Željko Valčić

PROČITAJTE JOŠ: