Vrijedi li za Katoličku crkvu i danas Rapalski ugovor kojim je Zadar pripao Italiji?

ZADAR – Na današnji dan 12. studenoga 1920. godine potpisan je Rapalski ugovor. Ove nedjelje 12. studenoga 2017. godine Zadrani bi trebali obilježiti dva vrlo značajna datuma za u prošlost Zadra: – – – Potomci starih Varošana (stanovnici Relje i Stanova) trebali bi proslaviti 450 godina (1567.) od veličanstvene procesije koju je organizirala Bratovštinu težaka u nedjelju 12. studenog 1567. Godine u 9 sati radi preseljenja ikone Gospe od Varoša iz Varoša sv. Martin ( današnji prostor Perivoja Vladimira Nazora, Ravnica i Jazina) na glavni oltar crkve sv. Stjepana u Gradu. Tako je današnja crkva sv. Šimuna od 1567. do 1632. godine bila posvećena Gospi od Varoša.

– Datum 12. studenoga 1920. godine je vrlo značajan za sudbinu Zadrana tridesetih godina 20. stoljeća, jer je tog dana potpisan Rapallski ugovor, sporazum koji su u Rapallu gradiću blizu Genove potpisali u ime Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca: Milenko R. Vesnić, predsjednik ministarskog savjeta, dr. Ante Trumbić, ministar inozemnih poslova i Kosta Stojanović, ministar financija, a u ime Kraljevine Italije: Giovanni Giolitti, predsjednik ministarskog savjeta i ministar unutrašnjih poslova, Carlo Sforza, ministar inozemnih poslova i prof. Ivanoe Benomi, ministar vojnog.

Carlo Sforza u talijanskom parlamentu u svezi Rapalskog ugovora je naveo:
„ Mi smo osigurali granice julijskih Alpa na liniji kakva nije postojala ni za vrijeme rimskih careva i zajamčili Trstu široko i puno disanje koje će mu omogućiti da izvrši na istoku onu misiju na koju računa Italija. Istru smo upotpunili ne samo sa Lošinjem, nego i sa Cresom, te još više utvrdili puljsko uporište. Zadar se sjedinio sa Italijom, a talijanske manjine u Dalmaciji dobile su takve privilegije kakvih nije do sada priznala ni jedna europska pogodba za koju narodnu manjinu. Rijeci smo osigurali nezavisnost koja će zajamčiti napredovanje talijanstva i osigurati joj vezu sa Italijom preko širokoga pojasa na kopnu. Udarili smo čvrste temelje za snažan razvitak gospodarskih i kulturnih odnosa. Sve to čini sretan svršetak dvogodišnjih teških diplomatskih bojeva kroz koje smo vrijeme više puta mislili da ćemo se morati zadovoljiti s mnogo manjim uspjesima“.
Za Zadar zanimljiv je član II Rapalskog ugovora Zadar (Zara) i niže opisani teritorij priznaju se za sastavni dio Kraljevine Italije. Teritorij Zadra pod talijanskim suverenitetom obuhvata: grad i poreznu općinu Zadar i porezne općine (odlomke) Arbanasi (Borgo Erizzo), Crno (Cerno), Bokanjac (Boccagnazzo) i dio porezne općine (odlomaka) Diklo utvrđen linijom koja, polazeći od mora oko 700 metara jugoistočno od sela Diklo, ide u pravoj liniji prema sjeveroistoku do kote 66 (Griž). (…).

Na Rapalski ugovor oslanja se i dio naredbe talijanskog Giuseppea Bastianinia guvernera za Dalmaciju talijanskim načelnicima dalmatinskih općina, datiran je 7. lipnja 194, glasi:”Preuzeti za Talijane sva zemljišta koja pripadaju kreditnim ustanovama. Onemogućiti Slavenima svako kupovanje i preuzimanje zemljišta. Na sve moguće načine ukloniti Slavene s njihove zemlje, prvenstveno otkazivanjem kredita i brzom ovrhom na nekretnine. Na taj način stvoriti sve pogodnosti da Slaveni rasprodaju svoja zemljišta. Iz temelja potkopati slavenski posjed svim mogućim kreditnim i fiskalnim operacijama. Bankama treba narediti da im naplaćuju veći interes (kamatu), a poreznicima veći porez. Stvoriti brojne osnovne škole i vrtiće, naročito u vrtićima držati djecu pod talijanskim utjecajem cijeli dan. U osnovnim školama i vrtićima postaviti za učitelje talijanske svećenike i časne sestre. U slavenskim školama postaviti vodstva od odanih slavenskih svećenika”. Od tada, (na žalost ni danas) ne slave se blagdani Gospe od Varoša i sv. Zoila- zaštitnici zadarskog puka.

Ova godina je značajna i po 70.-toj obljetnici Pariške konvencije (10. veljače 1947.) po kojoj je Zadar vraćen u krilo svoje domovine Hrvatske. Gradska vlast nije obilježila ovaj, za nas normalne Zadrane vrlo važan datum. Vjerojatno je razlog tomu što za Zadarsku nadbiskupiju još uvijek vrijedi Rapalski ugovor. Od hrvatskih nadbiskupija jedino Zadarska nadbiskupija nije pod jurisdikcijom Republike Hrvatske nego Vatikana, pa zadarske benediktinke -„čuvarice“ ZLATA I SREBRA ZADRA mogu bez problema kupovati dionice Hajduka, prodavati crkveno zemljište strancima, koje je također ZLATO I SREBRO ZADRA, tj. Republike Hrvatske i treba ga čuvati za mlađe naraštaje kao zlato. Slikanjem s gradonačelnikom Zadra benediktinke iz samostana Sv. Marije demonstriraju podršku gradske vlasti.

Ferdinand Perinović