ZAPJEVAO SVOJIM KOKAMA Pjevač i radijski voditelj mikrofon zamijenio farmom, 900 m nad morem
RIJEKA – Poznati pjevač, radijski voditelj i zabavljač, prije koju godinu je odlučio radio baciti kroz prozor, a vrata otvoriti kokama i svojoj farmi. I od tad, kako kaže, nikad nije bio sretniji. Našu pažnju privukao je njegov vidljivo sretan radni trenutak, gdje upravo svojim kokicama pjeva pjesmu od Zorice Kondže “Zar je voljeti grijeh?”
U izdanju, kakav je donedavno bio rezerviran samo za festivale, Alen Polić je odradio u vlastitom kokošinjcu, a i publika je zasigurno puno zahvalnija, nego ona koja na manifestacije dolazi biti samo viđena.
– Kako sam već stariji čovjek(43) počet ću od 1977. jer znamo da stariji bolje pamte djetinjstvo nego gdje su im cvikeri ili zubi. Šalim se,sve je poprilično kratko i jednostavno. Život je prekratak da bi radili isti posao, da bi radili za nekog tko je bedastiji nego vi i da bi radili besplatno – počinje znakovito Alen svoju priču koja bi mogla biti dobra pouka mnogima koji dvoje što u sličnoj situaciji napraviti sa svojim životom.
Neće niknuti lavovi na kapiji, ni bazen, ali ljubav je na selu
– Dvadesetak godina stajao sam ispred mikrofona zabavljajući ljude riječima i notama no kako znamo da se aplauzi ne papaju trebalo je smislit neki posao koji će ujedno biti i zadovoljstvo.Tu su priskočili frendovi s idejama,nagovaranjima i kunama i nisam se ni snašao već sam stajao na hrpi dreka okružen kokicama.
To sad već traje 5 godina i trenutno je to moj životni poziv i posao. Moja mini farmica nalazi se u mjestu Zlobin u blizini Rijeke, 900 metara nad morem. Koke dišu čisti zrak, bave se pilatesom i yogom.
Ja ih hranim, skupljam drek i skupljam jaja. Nije da će mi od tog posla niknuti lavovi na kapiji i bazen, ali nije važno koliko čovjek ima nego s čim je zadovoljan a ja zadovoljan jesam. Svima savjetujem da se vrate na starine i na selo, jer ljubav je na selu – kaže nam Alen i za kraj mudro zaključuje:
– Život voli kad smo radoznali i kad ga provociramo, onda je ok prema nama. Svašta nešto još mogu napisat ali znamo da danas svi žive brzo i čitaju kratko. Ako nekom ovaj moj video izmami osmjeh na lice ja zadovoljan.
Nama je izmamio osmjeh i napunio baterije za još jedan radni tjedan pred nama. Pitanje je samo; želimo li ga provesti kao Alen nekad ili Alen sad?
Jurica Gašpar