ZEMLJA GURMANIJA Kanoče, gamberi, bogomoljke, vabići… žbiri ili zezalice

Kanoče, gamberi, bogomoljke, vabići… žbiri s morskog dna, a čini mi se da ih ponegdje u šibenskom uzmorju zovu i zezalice radi njihovog načina plovidbe koju ponekad koriste. Mene čak i podsjećaju na bogomoljke. A kad im malo bolje pogledate oklop, izgleda kao prava prapovijesna beštijica.

Uglavnom, stvari stoje ovako. Nekoliko sam ih puta prova, onih malo većih, nakon lova „na sviću“ s mojim prijateljem Stipom Govićem, rečenim Kircem, koji ovde u Gurmaniji zaslužuje nekoliko lijepih priča. I tada nisam puno pažnje poklanjao kanoči. A onda nekidan na našem Sokolu ih ugledao. Kil 20 kuna. Bilo mi je malo čudno, ali, računam, ajmo kušati.

Spakira mi moj Petar uz ostalu ribu i malo više od kila ovih prapovijesnih stvorova.  I onda sam se sitija da je i naš vrli šjor Veljko Barbieri pisao kako je čak i slavni Casanova častio svoje dame ovim popularnim rakovima. Pa nema šta nego provati.

Otkinija sam im vrhove i krajeve. Srića da nisam klišta. Pa ih skuva klasično, na buzaricu s malo prezle, pomidorica i vina, uz riblju juhu kao temeljac.

Pomidore sam malo zažutija na kapuli. Ne triba ni govorit da je sve na extra vergine ulju lipe zelene boje. Mrliši ka đul. I bi gotovo, pa ajmo kušati. E, ali kako. Oddlučija sam bez priloga. Znači, prva dva tri nisam bija zadovoljan. Teško je doći do mesa koje je u bodljikavom oklopu, ali je jako ukusno. A u nogicama koje su mišićave krije se također lipo meso. Jako ukusno i podatno.

I štaš sad? Onda sam se naoruža strpljenjem i pronaša sistem kako iz ovog malog „dinosaurusa“ istisnuti meso. Rastvori se zadnji članak i prstima (pazite da se ne porižete) istiskava meso. Onda ga još rastvorimo i opet prstima sastružemo sadržaj. Ja sam uspio odolit i stvorila se jedna lipa hrpica vrijedna uloženog truda. I onda vrlo malo kruhića (radi debljanja  ), pa centimetar po centimetar uživancije u svakom zalogaju.

Ne znam što drugi misle, ali meni se eto svidilo ono što kao žbir s očima na repu promatra s morskog dna, sve tamo od Aristotela do Venecije i našeg Sokola.

Živilo mi drago moje More!

Željko Krnčević

PROČITAJTE JOŠ:

ZEMLJA GURMANIJA Kozice s crvenim kupusom