ZEMLJA GURMANIJA Podsjetnik na Mediteran

Evo mene opet s morskim delicijama. Za svako nepce. Friški gušti iz jadnoga Mora koje se iz dana u dan bori za život. A uz to nas i hrani. Ovo u padeli nahranilo je, uz malo raznih dodataka, četvero ljudi i još smo muzgavce iliti prčeve malo zaledili da budu podatniji. Znam da će i ovo poneki (ili poneke) od vas i pročitati, pa ću i napisati jedno malo opažanje dok čeka ribu iz njedara našeg Mora koju ribarski brod Sokol lipo doveze na šibensku rivu.

A onda gužva. Red. Ljudi čekaju. Neki mirni i staloženi, a neki nervozni i svađalački raspoloženi. Valjda su tako i rođeni. Ali, bez šale, volim ovo čekanje, i ovaj red, i dikoju malu svađicu oko mista u redu. Volim one koji bi se prošvercali. Volim one koji bi se svađali. Volim one koji mirno čekaju. Volim one kojima je svejedno, a volim i one koji se zafrkavaju. I to ono lipo, po šibenski. Teško je to razumit.

Tako sam nekom i odgovorija da je i ovaj red isprid Sokola onaj Šibenik, ona Dalmacija, onaj Mediteran kakav je već stoljećima, pa i tisućljećima. Ljudi svih naravi u redu za ribu. U redu za onaj lipi zdravi obrok. Za obrok dostupan svakom. Od penzionera do tajkuna. A jeftinije i zdravije nego sve ono šta u onim velikim lancima izađe kad na početku tvornice staviš kravu, a na kraju izađe ona „delicija“ koju ti podgriju i uvjere da je nešto najbolje. A diš lipše od ovoga šta smo mi spremili.

Pofrigali i za ručak i za večeru, i juhicu napravili, i lešali dvi tri ljoge, i kozice uz špagetiće, a prčeve spremili, ka šta sam reka, da budu podatniji. E, a one iz reda možeš po ponašanju u redu procjeniti kakvi su i u svakodnevnom životu...

Nu, šta se ja raspisa. Ka da je ovo Zemlja Filozofija, a ne Gurmanija... Dakle, More, Sokol, Mediteran ...

Željko Krnčević