ZEMLJA GURMANIJA Posljednji pjev kokota na Sokolu

I tako opet ribarski brod Sokol kao svjetlo u noći spašava gurmanske i ine strasti donoseći iz odmorenog Mora lipe, friške i slasne plodove. Svitli na rivi lipo, dugo Sokolovo svitlo. Ulova ima, kašete lipo posložene po redu i načinu. Nako kako triba. Skenirao, Petar Baranović me šenja i čekaj lipo u redu, procjenjujući šta će ostati. Upa i jedan ludonja priko reda, al’ smo ga puštali, bleso neki. Za Gurmaniju smo izabralji kozice, bome lipe i trilje…

A onda Petar podiga jednu kašetu, a u onoj ispod nje mišanca za brudet. A iz nje me gedi jedan lipi kokotić. 80 deka, taman mira. Zadnji je put kukuriknija na Sokolu. Pozdravija se s Petrom i gospođom i ekipom, a onda sutra (tj. jučer ) lipo spremanje.

Juhica bila lipša od ičega, triljice ka iz bajke. A kozice sam napravija na buzaru pa ih u voku koji su mi dica kupila za rođendan sa zelenom maništrom napa kozice.

Prije sam je malo skuva, al’ ih nisam puno ni u voku drža da se ne prikuvaju. I uspija sam.

Toč je iša – najprije kapula, pa cherry pomidorice iz važa, pa luk, pa petrusimen, dvi žlice prezle, pa jedan dec biloga vina. Sol paška krupna, papar u boji samlija od oka. Stavija kozice i to je to. Za prste polizat.

Sokolu i Moru opet fala.

Željko Krnčević