ZEMLJA GURMANIJA Posni kolač ili samo “kolač”
Starješina kuće pripremao je sviću – u jednu posudu ili čašu usulo bi se žito i po sredini nataklo sviću (Prethodno blagoslovljenu u crkvi). Na nju bi se navuklo nekoliko okruglih kolača.”
Jedna od šibenskih slastica u kalendaru kojeg je gospođa Zdravka Najev zajedno s kolegicama iz udruge Hrvatska žena napravila za 950. obljetnicu prvog spomena Šibenika. Već smo ovdje donosili recepte, al’ ostalo ih je još. Kolač nije doduše slastica ali mnogima je bio, vjerujte mi.
Posni kolač. Iliti samo – kolač. Mnogo je priča i sjećanja vezano uz njega. Ali, zanimljivo je kako su različita i značenja i priče oko njega. Pričali su mi tako prijatelji čiji su preci iz zagorskog dijela, kako su jedva čekali da im bake dođu iz grada i donesu čokolade, ovih kolača i „turte“. A „turta“ je bila bijeli kruh iz pekare. I nije to baš bilo tako davno. Recimo, prije pedesetak godina. Jer, jeo se kruh domaći, ispod peke, od „škuroga“ brašna. A kad bi došao onaj bijeli, e to je bila „turta“. Slasna i drugačija.
Oni u primorju, uzmorskom dijelu i otočnom imaju svoje priče o iščekivanju blagdana, a samim tim i kolača. Težak je život bio. Trebalo je preživjeti u neimaštini i svakodnevnoj borbi s Prirodom. Pa tako postoji i priča kojom se zezaju otočanke. Kolač se „točao“ u „bilu kavu“ (mlijeko s kavom ili divkom), juhu ili u vino, tj. bevandu.
Pa priča oko kolača, bevande i bodulice ide tako da je jedna naša otočanka došla u grad, kupila kolač i sjela čekajući vapor (brod). Malo pomalo nestalo i kolača i po litre bevande. Pa su je pitali da kako je sve popila, na što ona odgovori: “Ma ajte ljudi, šta vam je. Pola sam popila ja, a pola kolač“. Ima tako tih priča puno. U mojem djetinjstvu, onom gradskom, prepunom nekih drugih običaja, kolač se i nije baš tako puno konzumirao, iako sam ga i ja gdjekad dobio za utočat u lijepo friško, domaće mlijeko začinjeno ili kavom ili divkom. A blagdanska sjećanja prizivaju sliku Obitelji, Božićnog ručka, blagoslovljene svijeće u pšenici, a oko nje kolač ili kupljen ili napravljen. Zavisilo je o bakinom vremenu, ima li ga još i za to. Dolaze i slike kolača obješenih na konopu kako vise u pekarama. U Šarinoj, u Žeravice, u Jurasa … Prekrasne slike, prizivaju i plemenite mirise friškog kruha. A kolač kupljen i odnešen u tovernu. Da se može popit kvarat! Evo još i slike u kojoj dida nakon ručka gasi svijeću kruhom i to namočenim u crno vino. I onda svi gledaju prema kome će dim, jer bi taj prvi trebao otići na onaj svijet. Bježalo se.
Eto, kako sve ima svoju priču, svoja sjećanja. Lijepo je biti Čovjek. I živjeti. I činiti dobro.
Evo i recepta za POSNI KOLAČ
1 kg brašna
1 kocka kvasca
20 dag šećera
1/8 l miješanog ulja
malo soli
vanilin šećer rum
2 žlice korijandola
2 dl mlake vode
Korijandol se obavezno mora usitniti u mužaru ili na neki drugi način. Zamijesiti tijesto i ostaviti da kisa. Zatim se izrežu i izvagaju komadi da svi kolači budu iste težine. Izvaljaju se tuljci oko 20-25cm i sastave u kolač (onakvi kao što su nekad visili na špagu kod Šare). Zatim oblikovati. Peku se oko 25 min na temperaturi oko 160°C.
Željko Krnčević