Znanstvenici otkrili promjene u Vranskom jezeru
Na Vranskom jezeru su u posljednjih dvadesetak godina zabilježeni slučajevi utjecanja morske vode što je dovelo do pomora jezerskih riba, ali i ulazak morskih organizama u Vransko jezero. Međunarodni interdisciplinarni tim predvođen istraživačima s Instituta Ruđer Bošković istražio je na koji način promjene u ravnoteži oborina i isparavanja, produljenja sušnih sezona te intenzivnog navodnjavanja utječu na mikrobne zajednice u obalnim slatkovodnim jezerima.
Čak i kod neznatnog povećanja saliniteta u slatkovodnim jezerima, može doći do potpune izmjene hranjivih tvari, što utječe na rast i razvoj biljnog i životinjskog svijeta, odnosno dolazi do ubrzanog starenja obalnih slatkovodnih jezera.
Mikroorganizmi su nositelji uloge prijenosa energije u vodenim ekosustavima te djeluju kao poveznica između otopljene organske tvari i organizama koji pripadaju višim trofičkim razinama. Njihova metabolička aktivnost regulira količinu i oblik molekularnog ugljika u jezerima te tako utječu na globalno kruženje ugljika i emisiju stakleničkih plinova iz bioloških izvora.
Mikroorganizmi su vrlo osjetljivi na promjene u okolišu stoga se mogu koristiti kao indikatori promjena. U obalnom području Dalmacije mogu se uočiti sve češće hidrološke promjene koje se manifestiraju kao produženi periodi suše ili intenzivni pljuskovi u vlažnom periodu godine. Vransko jezero kod Biograda na moru je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj, a zajedno s lokalnim izvorima snabdijeva poljoprivredno najrazvijeniji dio središnje Dalmacije – Ravne Kotare.
Proces starenja jezera
Razina i karakteristike jezerske vode u Vrani ovise o količini padalina i opterećenosti lokalnih izvora koji se koriste za navodnjavanje polja. U posljednjih dvadesetak godina zabilježena su razdoblja u kojima je morska voda utjecala u jezero preko djelomično okršenog vapnenačkog grebena i kanala koji povezuje jezero s morem, što je uzrokovalo pomor riba te ulazak marinskih vrsta.
– Odlučili smo istražiti sezonske promjene u mikrobnoj zajednici Vranskog jezera jer je njezina stabilnost ključna za uspostavljanje ravnoteže unutar čitavog jezera. Htjeli smo utvrditi postoji li veza između prisutne otopljene organske tvari u jezeru, fitoplanktonske zajednice koja ju proizvodi i bakterija koje se njome hrane. Uzorkovanje smo proveli na dvije točke kako bismo prikupili informacije o promjeni mikrobiološke zajednice koje bi mogle biti uzrokovane potencijalnom salinizacijom i agronomskom aktivnošću – objašnjava Lorena Selak, prva autorica na radu i doktorandica u Laboratoriju za procese taloženja IRB-a.
U istraživanju su, kaže, koristili visoko-protočnu metodu sekvenciranja okolišne DNA.
– Na temelju distribucije otopljene organske tvari i njezine molekulske kompozicije, utvrdili smo da je Vransko jezero visoko-produktivno i ne ovisi o unosu organske tvari iz vanjskih izvora. Mikrobne zajednice vodenog stupca su međusobno povezane autohtonom proizvodnjom organske tvari koja je najviša u ljetnim mjesecima. Produžena suša i intenzivno navodnjavanje su uzrokovali precipitacijsko-evaporacijsku neravnotežu zbog koje je, s jedne strane, došlo do povećanja potencijalno štetnih cijanobakterija, a s druge, do ulaska morske vode i pojave marinskih vrsta unutar mikrobnih eukariota i bakterija – pojašnjava Selak te dodaje kako bi se, u slučaju da se ovakve promjene intenziviraju, razgradnja organske tvari mogla smanjiti i ubrzati eutrofikaciju okoliša odnosno starenje vodenih ekosustava.
– Pomoću rezultata koje smo dobili možemo reći da postoji velika potreba za produbljivanjem razumijevanja mikrobne zajednice i njihovog odgovora na intenzivne promjene u slatkovodnim
ekosustavima koji su iznimno rijetki i vrijedni izvori u obalnim područjima Mediterana – zaključio je voditelj istraživanja dr. sc. Sandi Orlić.
Inače, u prirodi ovaj proces traje tisućama godina, međutim uslijed različitih okolišnih promjena u vodenom ekosustavu te utjecaja čovjeka proces eutrofikacije okoliša skraćuje se na samo nekoliko godina. U procesu eutrofikacije vodenih sustava intenzivno rastu alge, smanjuje se količina kisika i postupno izumiru životinjske vrste, a vodeni ekosustavi, obično jezera, mijenjaju boju u tamnozelenu i smeđu.
U međunarodnom istraživanju sudjelovali su znanstvenici s Liebniz instituta u Njemačkoj, Hrvatske vode te Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu.
J.K.