Žutuga, Dasyatis pastinaca - riba uvrštena u Crvenu knjigu morskih riba Hrvatske, gdje je svrstana u osjetljivu vrstu

Bodlje na repu su otrovne i služe za obranu. Kad se nađe u opasnosti, mlati repom u sve strane, obavija se repom oko žrtve i naglim trzajima nastoji što dublje zariti bodlju.

Ima plosnato tijelo romboidnog oblika koje je za trećinu šire od njegove dužine, s glavom koja je stopljena s tjelesnom pločom. Zove se Žutuga. Usta, nosni otvori i pet pari škržnih pukotina smješteni su s donje strane glave. Štrcala su veća od očiju, a smještena su iza njih. Dugačak i tanak rep iznosi oko 1,5 dužine tjelesne ploče. Na bazalnom dijelu repa nalaze se jedna ili dvije harpunasto nazubljene otrovne bodlje. Tijelo je glatko i sluzavo. S gornje strane je sivo žuto ili modrikasto sivo, a odozdo bijelo s tamnim rubom prsnih peraja. Naraste do 1,5 metara duljine i do deset kilograma tjelesne mase, piše Marinko Babić za Boje zemlje.

Žutuga živorodna, a razmnožava se ovoviviparno. Mladunci izlaze iz jaja još u tijelu majke, a skotnost traje oko četiri mjeseca. Ženke okote pet do sedam mladunaca širine oko 12 centimetara koji su odmah spremni na život poput odraslih žutuga. Koti se dva puta godišnje, u proljeće i ljeti. Životni vijek joj je 20 i više godina.

Bentoska je vrsta, živi na pjeskovitim i muljevito-pjeskovitim dnima na dubinama od pet do 200 metara. Nastanjuje istočne obale Atlantskog oceana i cijeli Mediteran. U istočnom Jadranu je difuzno rasprostranjena, posebno uz zapadnu obalu Istre, dok je u zapadnom dijelu Jadrana gotovo u potpunosti izlovljena. Dobro podnosi vodu nižeg saliniteta pa je često nalazimo uz riječna ušća.

Hrani se bentoskim organizmima: rakovima, mnogočetinašima, glavonošcima, puževima, školjkašima i ribom. Danju miruje na dnu najčešće ukopana u pijesak, a noću odlazi u lov.

Žutuga ima neobičnu tehniku plivanja. Zamasi prsnih peraja su asinkroni. Dok je lijeva prsna peraja gore, desna je u donjem položaju i obrnuto, pri čemu kad brže zapliva, napravi preko osam zamaha u sekundi.

Bodlje na repu su otrovne i služe za obranu. Kad se nađe u opasnosti, mlati repom u sve strane, obavija se repom oko žrtve i naglim trzajima nastoji što dublje zariti bodlju.

Ubod izaziva jaku bol, upalu, vrtoglavicu, vrućicu, lupanje srca i otežano disanje, a česte su i nekroze.

Prva pomoć se sastoji od čišćenja rane što uključuje uklanjane zaostalih komadića bodlji i nečistoće te zaustavljanja krvarenja i dezinfekcije. Pošto je otrov termolabilan, dobro je što prije, dok se otrov još nije proširio krvotokom, uroniti ozlijeđeni dio tijela u toplu vodu (45 – 50 °C). Djelotvornost ovog postupka je dvojbena, ali vrijedi pokušati.

Na fotografijama su juvenilni primjerci širine oko 20 centimetara snimljeni u predvečerje u južnoj Istri, nadomak Šišana na dubinama od sedam do deset metara.

Tekst pripremio: Marinko Babić, Boje Zemlje