ZVIŽDUK S JADRANA Novigradska dagnja brend za Europu ili školjka razdora lokalne zajednice?

NOVIGRAD – Ponukani pismima čitatelja i proklamiranom službenom politikom o Hrvatskoj (dakle i njenom moru) kao transparentnoj i pravnoj državi pokrenuli smo rubriku u kojoj istražujemo zvižduke naših čitatelja, točnije njihove dojave vezane uz projekte i postupke na Jadranu. Ovaj put vodimo vas u Novigradsko more, gdje je kamen prijepora postala obična dagnja iliti pidoča. Točnije uzgajalište koje upravo niče na području pred Maslenicom.

“Poštovani, javljam Vam se kao zabrinuti mještanin Maslenice. Naime, između Maslenice i ušća Zrmanje “nikla” je ogromna dagnjara od 120 000 m2. Tolika kvadratura u Novigradskom moru izgleda užasno. Brine me što se po mjestu priča za koncesiju se nije pitalo ni općinu Jasenice ni Zadarsku županiju nego je odobrenje izdao Zagreb, točnije nadležno Ministarstvo  RH! Cijela ta priča mi izgleda tajnovito i mišljenja sam da bi bilo pametno da se kroz medije počne o tome pričati, jer moramo zaštiti naše more i našu Zrmanju koje su ionako već ugroženi zbog nemara kroz ne tako davnu prošlost (mazut, grit, bazeni lužine…) Ističem da je u priči Zadarsko sveučilište čija splav je nedavno dotegljena zbog, kako se navodi „znanstvena istraživanja“ a „igrom slučaja postavljena je u sredini uzgajališta koje se upravo oko nje postavlja.“

Tako piše u mailu čitatelja (podaci poznati redakciji) pristiglom nakon objave vijesti kako je  Odjel za ekologiju agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru dobio novi plovni objekt namijenjen provođenju znanstvenih istraživanja te edukaciji studenta i uzgajivača školjkaša.

Uzgajališta i nuspojave

Splav za uzgoj školjkaša dopremljena je iz Španjolske a postavljena je u Novigradskom moru. Dopremu splavi omogućio je europski projekt OpenMode, a sama instalacija financirana je sredstvima Sveučilišta u Zadru i kroz inovacijski voucher dodijeljen kroz projekt INVESTINFISH, koji provodi Agencija za ruralni razvoj Zadarske županije. Priča je u tom smislu idealno vertikalna: u njoj se proteže silnica od Europske unije, preko Republike Hrvatske, sve do lokalne vlasti. Osim te razine u nju su upleteni interesi znanstvene zajednice, privatnog poduzetništva sve do mještana Maslenice,. Za koje naš izvor tvrdi da su „zabrinuti“.

Kad su posrijedi dagnje u Novigradskom moru „zabrinutost“ je izgleda nuspojava. Nema tome dugo točnije lani, kroz javnost je prohujala priča o uzgajalištu smještenom u uvali Meka Draga, koja se također nalazi u području Novigradskog mora.

„Uzgoj dagnji u uvali Meka Draga direktno ugrožava najveću i najljepšu plažu na Novigradskom moru, ali i dno uvale koje će ubrzo biti prekriveno nekorisnim i otpalim školjkama. Vjetar i morske struje ih izbacuju na obalu gdje ugibaju i strašno smrde, a u konačnici za dvije-tri godine plaža će biti potpuno neupotrebljiva“, pisalo je u  reagiranju Udruge mještana i vikendaša Meka Draga.

Ocjenjujući lokaciju uzgajališta potpuno neprimjerenom, u Udruzi su htjeli  „zaustavili ovaj suludi projekt”, a odgovornima smatraju nadležne iz Zadarske županije ne protiveći se uzgoju dagnji na nekoj udaljenijoj lokaciji u Novigradskom moru.

– Nema logičnog objašnjenja za izbor ove lokacije, osim uskih interesa pojedinaca koji itekako smrde na hrvatsku kroničnu bolest mita i korupcije – kazao je predsjednik Udruge Boris Grgić, dodajući da se „ovih dana nastavlja devastacija uvale dovoženjem novih bova i mladih školjki”.

– Vlasnici nekretnina su dovedeni u strašan položaj gubitka vrijednosti svojih nekretnina jer ta uvala gubi sve ono zbog čega su vlasnici i gradili svoje objekte. Sve više se vlasnika pokušava baviti turizmom, preuređujući svoje kuće u apartmane za iznajmljivanje turistima, kojih je svake godine očigledno sve više. Uzgajalište je površine 10.000 kvadrata i sliči na minsko polje.

Karamarko: “Eko priča je laž, radim legalno i transparentno”

Osim lokacije Novigradskog mora tu priču i ovaj naš „zvižduk“ spaja još jedna poveznica: u oba slučaja vlasnik identičan. Zove se Vatroslav Karamako. U slučaju Meke Drage izjavio je

– Ne radi se tu ni o kakvoj zaštiti okoliša, nema tu nikakvog unošenja bilo čega sa strane, pa ni hranjenja daganja koje ionako pročišćavaju more. Uzgajalište je od plaže udaljeno 400 metara i dagnje ne mogu stići do obale. Imam važeći ugovor sa Zadarskom županijom, a vikendaši su svoju peticiju poslali i Ministarstvu pomorstva odakle im je odgovoreno da su svi dokumenti potrebni za otvaranje uzgajališta sukladni zakonu, rekao je Karamarko kojem koncesija za Meku Dragu vrijedi(la) do 2022.

A što kaže za nove pritužbe iz Maslenice, gdje postavlja novo uzgajalište i u kojem se nalazi splav za znanstvena istraživanja Sveučilišta u Zadru?  U njegovo ime odgovara tvrtka Bivalvia  Maris d.o.o. čiji je vlasnik.

– Prema Prostornom planu Zadarske županije cijelo područje Novigradskog mora (i ždrilo) spada u zonu Z2 (područja u kojima marikultura ima visoki prioritet, ali se dozvoljavaju i druge djelatnosti). Na osnovu važećeg prostornog plana tvrtki Bivalvia Maris d.o.o. odobrena je koncesija za uzgoj školjkaša od 120.000m² od strane Vlade Republike Hrvatske, s obzirom da je udaljeno više od 300 m od obale (za što je nadležno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, a ne Županija), pojašnjava se prvu dvojbu mještana u priopćenju Karamarka i dodaje kako je „uzgajalište je postavljeno prema idejnom projektu odobrenog od strane Ministarstva i Vlade koristeći tehnologiju linijskog uzgoja koja je uobičajena na Jadranu i u svijetu, s bovama uniformnog izgleda tamne boje koje imaju minimalni vizualni efekt.

Kao zaključak ističe se  cijeli projekt izveden je prema važećim zakonskim aktima i bez ikakvih tajnosti što je popraćeno javnim objavama.

Kakva je u tom privatnom projektu uloga znanstvene institucije, točnije Sveučilišta u Zadru i najpreciznije Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu. Njihov odgovor potpisuju izv.prof.dr.sc. Ivan Župan; izv.prof.dr.sc. Tomislav Šarić; izv.prof.dr.sc. Lav Bavčević.

Sveučilište: “Dagnja oplemenjuje Novigradsko more”

– Splav za uzgoj školjkaša dimenzija 12×12 m smatra se uzgojnom instalacijom te je postavljena u svrhu istraživanja novih tehnologija uzgoja te za provođenje stručne prakse studenata Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu. Postavljena je unutar koncesijskog polja tvrtke Bivalvia Maris u dogovoru s tvrtkom. Uzgojna instalacija dobivena je u sklopu EU financiranog projekta Open Mode 1, a koristiti će se u projektu odobrenom od strane Ministarstva poljoprivrede Uprave za ribarstvo, Inovacije u akvakulturi – ističe se.

Koliko su opravdane zebnje našeg čitatelja i ima li veze splav i uzgajalište s imperativom da “moramo zaštiti naše more i našu Zrmanju koje su ionako već ugroženi zbog nemara kroz ne tako davnu prošlost“?

– Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru nastoji promovirati istraživanja u svrhu unaprjeđenja održive akvakulture, posebice uzgoja školjkaša, koji u odnosu na sve ostale tipove animalne proizvodnje ima minimalan učinka na okoliš, a smatra se i načinom proizvodnje koji ima pozitivne učinke na okoliš zbog velike filtracijskog učinka školjkaša i poboljšanja kvalitete priobalnih voda. Upravo stoga, Odjel je sudjelovao u izradi specifikacije za Oznaku izvornosti Novigradske dagnje kao i u istraživanjima INOVaDA, BLUE BOOST i DORY, financiranih od strane EU fondova.

U neslužbenom razgovoru pak izv. prof. dr. sc. Ivan Župan ističe kako od dagnji stanovnici svih obala Novigradskog mora mogu imati samo koristi. Prije nekoliko tjedna školjke su tek položene, a uskoro se, tvrdi, uzgajalište uopće neće vidjeti na površini mora. Još važnije, uzgajališta ne devastiraju okoliš, a veliki su mamac za turiste jer nude dodatni sadržaj, primjerice posjet uzgajalištu s konzumacijom. U tom smislu projekt, tvrdi,  podržava i aktualni načelnik Novigrada. U tom smislu, uzgajalište povećava potencijalnu turističku vrijednost nekretnina u okolišu.

Valja reći da je novigradska dagnja, jedan od najprepoznatljivijih proizvoda Novigradskog mora, svoju oznaku izvornost znanstveno i gastronomski potvrdila. Razlog je jednostavan – Novigradsko more zbog dotoka vode iz Zrmanje bogatije je različitim sastojcima, posebice klorofilom. Novigradske dagnje, utvrđeno je, imaju više mesa odnosno bolji indeks kondicije i različit sastav viših masnih kiselina, što je u konačnici krajnjem potrošaču i najbitnije.

Zvižduk sa smislom?

Ima li nakon svega zvižduk s Maslenice, kao prvi s Jadrana smisla? Itekako. Prije svega potvrđuje da ne postoji projekt ili djelatnost koju bi trebalo ostaviti izvan oka javnosti i nepropitkujući prepustiti povjerenju institucija sistema. Dok svima nije jasno sve – dotle se propitkuje. Drugo, premda djelatnosti koncesionara i drugih institucija iz navedenog nema zamjerki u smislu legalnosti ostaje dojam da u balansiranju različitih lokalnih interesa, kad je posrijedi komunikacija, mnogo toga još nije posloženo.

U tom smislu, stayed tuned!

Načelnik Vulić: “Jesenice i Maslenica ne žele Karamarkovu dagnjaru!”

Stipe Vulić, načelnik općine Jesenice za Morski.hr izjavio je:

– Nije točno da lokalna zajednica podržava dagnjaru vlasnika Karamarka i čudi me da Sveučiliste u Zadru to ne zna. Upravo suprotno, cijele Jesenice i Maslenica izričito se tome protive. Zašto? Prije svega nitko nije konzultirao pučanstvo iako se zna da je u prostornom planu uneseno da je zemljište, dakle kopno uz dagnjaru namijenjeno za turističke svrhe. Drugo dagnjara vizualno nagrđuje cijeli prostori, priče kako će dignuti turističku vrijednost su smiješne. Riječ je o zatvorenom moru, malom području koje se na taj način devastira. Ovdje se pogoduje se jednom interesu na uštrb domicilnog stanovništva. Držimo da je još uvijek vrijeme da se promisli, dagnjara izmjesti i sa lokalnom zajednicom postigne dogovor koji će uvažiti sve interese. Da zaključim, dagnjara na sadašnjoj lokaciji u neskladu je sa željama i interesima lokane zajednice, koja ima pravo svim demokratskim sredstvima suprostaviti se tom projektu – rekao je načelnik Vulić.

Josip Antić