Na plaži Posat utvrđuje se sastav otpada razvrstan po kategorijama plastika, drvo, tekstil, guma, metal, staklo

Od sjevera do juga Jadrana brojni su projekti koji se provode kako bi se zaštitio Jadran. Jedan od njih provodi se i u dubrovačkoj plaži Posat.

Što predstavlja ovaj projekt, koji su mu ciljevi, kako će se provoditi, za gorgonija.com odgovara doc.dr.sc. Barbara Gangai Zovko, sa Sveučilišta u Dubrovniku, voditeljica projekta.

- Projekt je ostvaren u suradnji s Županijom Dubrovačko-neretvanskom –  Upravnim odjelom za zaštitu okoliša i komunalne poslove. Zamišljen je kao  monitoring plutajućeg otpada u starom gradskom portu Dubrovnika i  naplavnog otpada na plaži Posat - objašnjava Gangai Zovko.

Tijekom 12 mjeseci bi se utvrdio sastav otpada razvrstan po kategorijama plastika, drvo, tekstil, guma, metal, staklo. Tamo gdje je moguće utvrdilo bi se podrijetlo otpada (npr. naljepnice na plastičnim bocama). Uz to rade ubraštaj na drvenim plutajućim objektima gdje se utvrđuje flora i fauna obrasta. Kako bi postigli što kvalitetnije rezultate, sve rade slijedeći upute publikacije Guidance on Monitoring of Marine Litter in European Seas.

Od kada se ovaj projekt provodi i što su mu ciljevi?

- Cijeli projekt traje od ožujka 2023. do ožujka 2024. godine, a nadam se da ćemo ispuniti ciljeve projekta, utvrđivanje kvalitativnog i kvantitativnog sastava plutajućeg otpada u starom portu te naplavnog otpada na plaži Posat; utvrđivanje podrijetla plastičnog otpada (gdje je moguće) te utvrđivanje prijenosa biološkog materijala (obrasta) na plutajućim drvenim objektima. Nadam se da će rezultati istraživanja pomoći Županiji u boljem razumijevanju stanja onečišćenja mora i stoga možda pomoći u poboljšanju upravljanja lukama u skladu s održljivijim turizmom te da će podići ekološku svijest stanovnika i gostiju grada - kaže Gangai Zovko.

Morski otpad je prepoznat kao prijetnja morskim ekosustavima na okolišnoj, socio-ekonomskoj, zdravstvenoj i estetskoj razini. Danas se progresivno proizvodi roba široke potrošnje od sintetičnih materijala iznimne izdržljivosti i otpornosti, čiji je otpad uglavnom nerazgradiv kombinirano s materijalima pozitivne ili neutralne plovnosti koji omogućavaju dugi boravak na površini ili u vodenom stupcu čini more posebno pogođenim ekosustavom. Ribe i druge morske životinje često progutaju male komadiće plastike, koje onda ljudi pojedu konzumirajući tu ribu. Trujući prirodu, zapravo trujemo sebe. Mnoge životinje uginu jer im je želudac pun plastike. Neke se pak zapletu u plastične vrećice i drugo smeće. Za većinu otpada u moru odgovorni su ljudi. Čak 80% tog otpada dolazi s kopna, odnosno od ljudi koji smeće ne žele baciti ni reciklirati pa ga bacaju u more. Neke crne prognoze kažu kako će u moru uskoro biti više plastike nego riba.

Dubrovnik je smješten na istočnoj obali Jadrana i zbog toga je na udaru morskih struja koje dolaze iz smjera Grčke, Albanije i Crne Gore te pod sve većim opterećenjem otpada zbog turizma. Stoga će upravo ovaj projekt na najbolji način utvrditi sve okolnosti morskog otpada na plaži Posat kako bi se znalo kako zaštititi bogati ekosustav ovoga dijela Jadrana.

Kad se govori o morskom otpadu dobro se podsjetiti koliko dugo treba neki vrstama otpada za razgradnju. Tako će se kora od voća razgraditi za mjesec, do mjesec i pol dana, papir za mjesec i pol, a kartonska kutija za dva mjeseca, a dva mjeseca treba i jednom opušku cigarete za razgradnju. Jedna PVC vrećica razgradit će se za čak 250 godina. Za more su mnogo opasniji ovi predmeti, aluminijska limenka razgrađivat će se dvjesto, a automobilska guma čak 2000 godina!

Tekst napisala Ojdana Koharević.