Novi europski zakon o ekološkom oporezivanju kažnjavat će prastare flote, Hrvatska tražila odgodu?

Sumorna je stvarnost da se globalno zatopljenje ubrzava, umjesto da usporava, te da emisije stakleničkih plinova nastavljaju rasti, umjesto da padaju, rekao je premijer Andrej Plenković 1. prosinca ove godine na klimatskoj konferenciji COP28 u Dubaiju. Kako su izvijestili hrvatski mediji, Plenković je podsjetio da je prvi put u povijesti čovječanstva Zemlja dostigla granicu zagrijavanja od dva stupnja celzija više u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

To je “jasno upozorenje da se mora učiniti više”, rekao je Plenković, “no svijet čini suprotno”. A suprotno čini i njegova vlada, no to Plenković nije spomenuo. Potkraj studenoga, dok se svijet spremao na konferenciju u Dubaiju, londonski Financial Times je otkrio kako je hrvatski ministar, skupa sa španjolskim, talijanskim, grčkim, portugalskim, ciparskim i malteškim, poslao pismo Europskoj komisiji sa zahtjevom da EU odgodi primjenu odluke prema kojoj bi brodarske kompanije od 1. siječnja 2024. godine morale kupovati (plaćati) EU ETS certifikate za svaku tonu ugljikova dioksida koji bi njihovi brodovi ispuštali u atmosferu u plovidbi od jedne do druge europske luke, odnosno za polovicu emisije u plovidbi između luke u Europskoj uniji i izvan nje.

Da nema Financial Timesa, ne bi za ovo ni znali!

EU ETS obveznica ili ETS “kredit”, svojevrsno ekološko oporezivanje, glavni je alat kojim Europska unija “na financijski učinkovit način” nastoji ograničiti emisiju takozvanih stakleničkih plinova. Jedan ETS predstavlja jednu tonu ugljikova dioksida i financijski je instrument, vrijednosni papir, kojim se može trgovati u 27 zemalja članica EU-a te na Islandu, u Lihtenštajnu i Norveškoj.

Da nema Financial Timesa i internetskih informativnih servisa koji su njegov tekst prenijeli, Hrvati ne bi ni znali da je njihova vlada uputila takvo pismo Europskoj komisiji i odlučila zakočiti dekarbonizaciju pomorskog prijevoza robe i ljudi jer u Hrvatskoj Vlada o tome nije javno rekla ni riječi. Ni nakon FT-jeve objave ne znamo koji je hrvatski ministar pisao Komisiji, pretpostavljamo da je to učinio ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, no, kako piše Dnevno.hr, njegovo ministarstvo na upite novinara ne odgovara, a ni na internetskim stranicama ministarstva nema o tome nikakve informacije.

Glavni razlog što su ministri sedam država članica Europske unije s morskom obalom, uključujući velike i ekonomski moćne članice Italiju i Španjolsku, pisali Ursuli von der Leyen jest njihov strah da bi obveza brodarima za plaćanje ETS certifikata već za par tjedana teretne i putničke brodove mogla skrenuti iz luka Europske unije u susjedne, u Turskoj, na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi. Pri čemu bi, da apsurd bude veći, zbog duljih ruta ti brodovi ispuštali još više ugljikova dioksida i još više zagađivali i zagrijavali atmosferu.

Kako navodi Financial Times, cijena jedne tone ugljikova dioksida ili jednog ETS certifikata trenutno je oko 80 eura. A prema analizi Loyd’s ove kompanije List, ako bi se europski “ekološki porez” za brodove zadržao između 80 i 90 eura po toni, ukupno bi vlasnici brodova koji pristaju u europske luke godišnje morali kupiti ETS kredita u visini od sedam milijardi eura. Najviše bi “ekološke kazne” morao plaćati putnički kruzer kompanije MSC Grandiosa – u 2026. oko jedanaest milijuna eura.

Prema procijenjenim emisijama iz prošle, 2022., europska financijska shema za učinkovito smanjivanje zagrijavanja atmosfere najviše bi stajala vlasnike kontejnerskih brodova, više od dvije milijarde eura na godinu. Tankerski bi brodari plaćali tek nešto malo manje, ali također više od dvije milijarde. Za pristajanje u europskim lukama operateri brodova za rasuti teret plaćali bi 898,4 milijuna eura, putničkih nešto više od pola milijarde. Uplovljavanje u luke Europske unije skupo bi stajalo i brodove za generalni teret (317 milijuna), kao i brodove za prijevoz automobila – 230,5 milijuna. Svi ostali morali bi kupiti ETS certifikata za popriličnih 1,6 milijardi eura.

Nema sumnje, riječ je o golemim iznosima koji bi ozbiljno doveli u pitanje konkurentnost europskih luka i brodara, očekivane prihode od transporta robe i ljudi, planirane investicije i još puno, puno toga. No, upozoravaju ministri zemalja članica Europske unije, među kojima je valjda Oleg Butković, kako bi brodovlasnici relativno lako mogli izbjeći plaćanje “ekološkog poreza” pristajući, primjerice, u marokanskom Tangeru umjesto u španjolskim lukama, ili u egipatskom Port Saidu umjesto u Grčkoj ili Italiji. No eksperti se s tim ne slažu.

Financial Times je objavio procjenu Philipa Damasa iz konzultantske tvrtke Drewry kako zaista postoji vjerojatnost da bi brodovi mogli pristajati u luke izvan Europske unije kako bi izbjegli plaćanje taksi na svoje emisije stakleničkih plinova, ali da je taj rizik vrlo mali jer bi troškovi takvog postupanja mogli biti puno veći od cijene ETS certifikata. U zabrinutosti i kritici zbog uključivanja maritimne industrije u europsku ETS shemu ministrima se priključila i Federacija europskih privatnih kompanija s lukama i terminalima FEPORT.

Prastara flota

I putnici na kruzerima žele posjetiti određene gradove na obali, Veneciju, Split ili Dubrovnik, a ne bilo koje druge, samo zato što je pristajanje u njima za brodovlasnike jeftinije.

U Hrvatskoj djeluje pet većih brodarskih kompanija – Alpha Adriatic, Atlantska, Jadrolinija, Jadroplov i Tankerska – te niz manjih, a one učlanjene u udrugu Mare nostrum na početku ove godine raspolagale su brodovima ukupne nosivosti 2,4 milijuna tona i 32.894 putnika, ukupne snage 589 tisuća kilovata. Ukupna nosivost te flote činila je 0,26 posto nosivosti svjetske flote trgovačkih i putničkih brodova. Od teretnih brodova Hrvatska ima najviše onih za prijevoz rasutih tereta (23), zatim za naftne prerađevine (10) te pet tankera za sirovu naftu. Putničkih je 12, trajekata i katamarana ukupno 52.

Što ti brodovlasnici misle o naplati europskog “ekološkog poreza” javnosti nije priopćeno. Sa stranice Mare nostruma saznajemo tek toliko da je na dnevnom redu Skupštine Udruge u svibnju ove godine bila i “EU ETS regulativa – suradnja s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture (MMPI) na pripremi i implementaciji EU ETS propisa u pomorstvu – koordinacija i međusobne konzultacije, na tragu iskustva s avioindustrijom”. “Na tragu iskustva s avioindustrijom”? Zanimljivo…

I hrvatski brodovi sa svojim dizelskim motorima, osobito onima starijih generacija, ispuštaju zagađenje kakvo se cestovnim vozilima odavna ne tolerira i nema nikakve sumnje da se to mora zaustaviti, to je samo pitanje vremena. Ako ne od 1. siječnja iduće godine, dakle već za dva tjedna, onda vrlo brzo nakon toga. Kako će to djelovati na hrvatske brodare i korisnike njihovih usluga, pa i na hrvatsku ekonomiju u cjelini, ne znamo, jednako kao što ne znamo ni koji je hrvatski ministar pisao Europskoj komisiji da odgodi uvođenje ETS “poreza” brodovima i s kojim parametrima za hrvatske teretne i putničke brodovlasnike i luke.

Ratko Bošković