MAKETARSTVO Tragom pomorske baštine 3: „Bog s namin“ leut – sabunjer

MAKETARSTVO Tragom pomorske baštine 3: „Bog s namin“ leut – sabunjer

335
Podijeli objavu
Photo: Nenad Bojmić

Nešto se ipak događa u nastojanjima da se naša pomorska baština prezentira na što je moguće bolji način. O tome svjedoče brojni projekti koji tek kreću ili koji su već uspješno odrađeni. Jedan od njih je i Arca Adriatica u okviru kojega će i Tkon (o njegovim smo sabunjerima pričali  u tekstu Tragom pomorske baštine 2) kao jedno malo mjesto dobiti izuzetnu priliku da vlastitim snagama i na jedan poseban način prikaže svoju bogatu povijesnu, kulturnu i pomorsku baštinu. Priča u ovom tekstu dotiče Betinu i Privlaku ali je zajednička i mnogim mjestima toga dijela Jadrana a Tkon je svakako jedno od njih. Uz to Tkon je i geografski gledano u centru cijelog područja.             

Photo: Nenad Bojmić

Naša pomorska baština jednako je vrijedna kao i one najrazvikanije i obuhvaća ogromnu količinu događanja, artefakata, priča, uspomena, brodova, ljudi. Ipak uočljiva je jedna praznina, period u kojem se o baštini nije skrbilo na odgovarajući način pa su se u mozaiku pamćenja pojavile određene rupe koje je danas, iako nije bilo tako davno, teško popuniti i nadomjestiti preciznim podacima. Takove praznine ponekad su gotovo nepremostive pa se i uz ogroman trud i nastojanje da se obradi neka tema, dogodi da rezultat nije zadovoljavajući. Kad se spomene pomorska baština prva misao vjerojatno poleti na velike pomorce, njihove moćne brodove, odore, bitke, sjajne i ispolirane artefakte. Međutim iza toga se krije puno više događaja, doživljaja, koje su bilježila sva naša mjesta uz obalu. Svi oni imaju svoje zanimljive doživljaje, životne priče o navigavanju, brodogradnji, ribarenju, regatama, sabunarenju…  

Priča na temu pomorske baštine koja me je potaknula da pokušam rekonstruirati vjerojatni izgled leuta „Bog s namin“, bila je izazov a i neke interesantne okolnosti bile su toliko prisne i iskrene da tom izazovu nisam mogao odoliti. Počeli smo od obiteljske uspomene gdje sam dobio uvid u lokaciju (Privlaka), ljude koji su u posjedu imali nekoliko leuta, poslu kojim su se bavili – vađenje sabuna, prijevoz kamena, prijevoz uroda…  Tu se pojavila i jedna slika leuta iz obiteljske kolekcije i opis boje. Za početak dosta, a onda u nastavku priče problemi. Točni podaci o brodu (dužina, širina, visina godina i mjesto gradnje, brodograditelj) nestali su u požaru koji je opustošio Zadar tijekom II sv. rata. Fotografija sama nije bila dovoljna da bi se odredile dimenzije a niti ne predstavlja opremu sabunjera. Okvirno iz fotografije sam mogao zaključiti tek da se radi o leutu dužine od 9 do 10 m. A onda se dogodilo nekoliko „sretnih“ okolnosti.  Prijatelj iz Betine – Đenko Šandrić, poslao mi je nekoliko fotografija leuta kojega su upravo obnavljali a oblikom – šestom upravo se podudarao s privlačkim. I godina gradnje (1914.). je odgovarala. Poslao mi je i osnovne izmjere za veći broj leuta građenih u Betini u traženom periodu. Uz to našao sam i veći broj fotografija takovog leuta sabunjera upravo iz Privlake.

Sad, kad sam počeo uspoređivati mjere, forme i fotografije počela mi se smiješiti sreća. Sva tri leuta koja sam uspoređivao imali su isti šest, gotovo da se radi o istome  brodu. Usporedba veličine čovjeka i siluete broda na nekoliko pokušaja rezultirala je dužinom od 9,5 m. Jedna od kontrolnih dimenzija bio je promjer limene bačve ( na fotografiji ) koja je u mojoj izmjeri bila 59 cm što i odgovara standardu. Sada je samo trebalo započeti sa crtanjem. Umjesto na terenu u škveru, uzimao sam mjeru za mjerom izravno sa broda – slike. Pa tako redom uzimam mjere: dužina, visina, mrtva banda linica, jarbol, lantina, timun, argola, karoc, mankul, grotla, badiljun, krik… Kako sam već ranije opisao u „Kunjskim sabunjerima“, daljnji postupak je prilično jednostavan. Nekoliko stotina sati crtanja, korekcija, provjera, konzultacija i nacrt je ugledao svijetlo dana. Nacrt leuta „Bog s namin“ sa velikom vjerojatnošću predstavlja izgled broda građenog u Betini ili po betinskoj školi 1914. godine, opremljenog za vađenje pijeska, koji je svoj radni vijek odradio ali i završio u Privlaci.  Potopljen je od strane tadašnje vlasti 1940. godine. Iako se radi prikazu konkretnog broda ova bi se rekonstrukcija mogla uzeti i kao tipska jer se u to vrijeme prema dostupnim podacima gradio veliki broj gotovo istovjetnih leuta. Ipak ovo je samo uvertira jer pravi izgled i forma broda biti će vidljiva i potvrđena kada makete koje su u gradnji budu završene. No to je jedna priča o kojoj ćemo nekom drugom prigodom.    

PROČITAJTE JOŠ: MAKETARSTVO Tragom pomorske baštine 2: Kunjski sabunjeri – gajeta Sv. Marija

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: