Olimpijci Marenić i Kostov za Morski HR o razlikama u olimpijskom i profesionalnom jedrenju

Foto: Carlo Borlenghi / Pavle Kostov

Razgovarali smo s dvojicom hrvatskih jedriličara, bivših olimpijaca koji karijeru uspješno nastavljaju u profesionalnom jedrenju. Igor Marenić, široj populaciji poznat kao osvajač zlatne olimpijske medalje u Riu u dvojcu sa Šimom Fantelom te Pavle Kostov, koji je u klasi 49er nastupio na tri Olimpijade, a i vlasnik je prestižne nagrade Medalje Pierre de Coubertin koja se koja se dodjeljuje za fair play gestu u pomaganju protivnicima. Na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. danskom jedriličarskom paru Jonas Warrer i Martin Kirketerp Ibsen puknuo je jarbol. Cupać i Kostov su im posudili svoj brod, pripremili ga u rekordno kratkom vremenu tako da su Danci na vrijeme stigli na start i osvojili zlatnu olimpijsku medalju.  Treba napomenuti da je ova Medalja dodijeljena samo 18 puta od utemeljenja modernih Olimpijskih Igara.

Trenutno su Igor Marenić i Pavle Kostov dio istog austrijskog jedriličarskog tima u klasi Swan Club 50, te smo ih uspjeli uhvatiti u predahu između putovanja na treninge i regate da malo popričamo o tome kako to izgleda u svijetu profesionalnog jedrenja.

Koje su razlike a koje sličnosti između olimpijskog i profesionalnog jedrenja?

Igor:

– Velika je razlika u broju ljudi u timu. I Pavle i ja smo navikli jedriti u dvojcu, dakle sa samo jednim partnerom i premda je komunikacija i tamo bitna, ovdje postaje izrazito važna jer je više ljudi na brodu, puno je zadataka za svakog i ako se sve dobro ne uskladi i ako nije jasna komunikacija može loše završiti. I po rezultat, ali može doći i do ozljeda ili štete na opremi.

Pavle:

– Ja bih dodao da je organizacija cijelog projekta znatno različita. Osim što su financijski izdaci puno veći, organizacijski je vođenje tima složenije,  a team manager, boat captain (osoba koja se brine isključivo o tehničkoj strani funkcioniranja broda) postaju vrlo bitne osobe za funkcioniranje tima . Sa sportske strane gledano, olimpijsko jedrenje je ipak jedan viši nivo. Mislim da je jako korisno za svakog jedriličara iz olimpijskih klasa da se bavi i jedrenjem na većim brodovima. Dosta se toga viđenog i naučenog na većim brodovima može „povući“ u olimpijsko jedrenje i obratno. Nas dvojica smo došli sa velikim iskustvom iz malih klasa na velike brodove i tu smo odmah bili u prednosti, ali mogu za sebe reći da se sada nakon par godina ovog jedrenja vratim u olimpijske klase da bih bio u nekom postotku bolji jer sam naučio puno stvari koje se tamo ne mogu vidjeti.

Prijeći iz olimpijskog jedrenja na vrhunskom nivou u profesionalno jedrenje, da li to ide samo po sebi ili je teško ući u taj svijet? Kako je to išlo u vašem primjeru?

Igor:

– Na žalost ne ide samo od sebe, ne. Šime Fantela i ja smo imali tu sreću što smo u olimpijskoj kampanji za Rio imali podršku sponzora D-Marin iz čega se izrodio projekt Nahita, odnosno jedrenje na jedrilici klase Wally i to je bila dobra odskočna daska i škola jer do tada ni Šime ni ja nismo imali neka veća iskustva na velikim brodovima. To je nama bila ulaznica, jer u Hrvatskoj ne postoji razvijena scena velikih brodova, bar ne na vrhunskom nivou u one-design klasama, kao što je to vani.

Pavle:

– Slažem se sa Igorom, imali smo sreću jer je ući u taj krug jako teško ako nemaš dobra poznanstva  sa nekim tko je već unutra. Taj svijet je zapravo velika industrija i business, svi su na neki način povezani i morate s nekim „kliknuti“ u sportskom smislu da vas preporuči i ubaci. Tako se i nama dvojici sad dogodilo sa Swanom 50, gdje je Austrijanac koji je bio naš sparing partner i prijatelj u klasi 49er sa vlasnikom broda pokrenuo projekt i kako u Austriji jednostavno nema velik izbor vrhunskih jedriličara, pozvao je mene da dođem na brod u ulozi trimera gl. jedra.

Znači trenutni angažman vas dvojice je na brodu austrijskog vlasnika u klasi Swan Club 50, tim Stella Maris.  Kako izgleda jedrenje u toj novoj klasi, kakav je profil natjecatelja koje tamo susrećete?

Igor:

– Kako se radi o one-designu, znači svi brodovi su jednaki, regatavanje je stvarno na visokoj razini. Na brodu smiju jedriti četiri profesionalca, ostalo moraju biti amateri. Ja sam u ulozi navigatora, što je nastavak moje pozicije sa Nahite. Navigator je pozicija specifična za velike brodove, koji imaju složene elektroničke uređaje i software koji prikuplja sve podatke o brzini i smjeru vjetra, vlastitoj brzini i smjeru, kutu nagiba i sl. te na temelju toga daju jednu širu sliku o našoj poziciji u odnosu na regatno polje. Moja uloga je da interpretiram sve te informacije, i prenosim ih ekipi. Prvenstveno komuniciram sa taktičarem, koji na temelju mojih informacija donosi odluke na startu, kroz polje ali i o izboru jedara za konkretni plov ili kroz neku dužu navigacijsku regatu.

Pavle:

– Igorova pozicija, uloga navigatora je izrazito bitna u posadi. Rekao bih, iza taktičara druga po važnosti na brodu.

Igor:

– Pozicija je jako izazovna. Meni osobno vrlo interesantna jer je nova,trenutno u Hrvatskoj to ne radi nitko na ovom nivou. To malo ljudi radi i vani, te mi je to bio i otežavajući

Igor:

– Pozicija je jako izazovna. Meni osobno vrlo interesantna jer je nova,trenutno u Hrvatskoj to ne radi nitko na ovom nivou. To malo ljudi radi i vani, te mi je to bila i otežavajuća okolnost – nemaš od koga učiti. Zato sam dosta vremena uložio u on-line edukaciju i istraživanja, međutim i tu su informacije dosta ograničene. Zapravo, razgovori sa iskusnim kolegama-navigatorima su dragocjeni, i tu se najviše nauči. Minus ove pozicije je nedostatak onog izravnog dodira sa konopima i „timunom“. Osim te pozicije za vrijeme jedrenja, moj je zadatak i prikupljanje svih podataka te detaljna analiza sa posadom nakon svakog dana regate.

Pavle:

– Ja sam na poziciji trimera glavnog jedra, a ujedno sam i odgovoran za set-up jarbola. Tako da sa trimerom prednjih jedara i taktičarem tvorimo tzv. „speed loop“ na brodu. To znači da je naš zadatak da dođemo do optimalnih performansi broda u smislu brzine. Osim toga sam i boat captain, zadužen sam za tehničku pripremu broda prije, za vrijeme i nakon regate. Tako da sam uvijek par dana ranije na lokaciji regate, pripremam sve da regatna posada dođe na brod spreman za jedrenje.

Kakvi su planovi za jesenski dio sezone?

Pavle:

– Jedrimo Swan Cup, koji se sastoji od 5 regata i slijedeća regata je u Palmi de Mallorca, svjetsko prvenstvo klase, i očekuje se 17-18 brodova. To je početkom listopada. Vlasniku se jako sviđa i offshore jedrenje te ćemo nastupiti i na Middle Sea Race, non-stop jedrenje sa startom na Malti pa oko Sicilije, Pantellerie, Lampeduse i natrag na Maltu, u duljini 600 NM.

PROČITAJTE JOŠ:

FOTO Rolex Maxi Cup 2019

Pave Pleslić

Vaš komentar